Rimljanima 1
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan
za apostola, odijeljen za evanđelje
Božje
2 koje on unaprijed obećavaše po
svojim prorocima u svetim spisima,
3 o svome Sinu, koji po tijelu nasta
od sjemena Davidova;
4 koji bi postavljen Sinom Božjim u
sili, po Duhu svetosti, uskrsnućem
od mrtvih - Isusu Kristu, Gospodinu
našemu;
5 po kome primismo milost i apo-
stolstvo, za poslušnost vjere me-
đu svim narodima, u korist imena
njegova,
6 među kojima ste i vi, pozvanici
Isusa Krista;
7 svima koji su u Rimu, ljubljenima
Božjim, pozvanima da budu sveti:
milost vam i mir od Boga, Oca
našega, i Gospodina Isusa Krista.
8 Najprije zahvaljujem Bogu moje-
mu po Isusu Kristu za sve vas, što
je vaša vjera naviješćena po svemu
svijetu.
9 Jer svjedok mi je Bog, komu du-
hom svojim služim u evanđelju Sina
njegova, kako vas neprekidno spo-
minjem u svojim molitvama,
10 moleći ne bi li mi se konačno
voljom Božjom nekako posrećilo
doći k vama.
11 Jer čeznem vidjeti vas da vam
predam nešto duhovnoga dara, te se
ojačate,
12 zapravo, da se među vama obo-
drim zajedničkom vjerom, vašom i
mojom.
13 A ne bih htio, braćo, da ne znate
kako često namjeravah doći k vama,
i sve dosad bijah spriječen, da i među
vama mogu imati koji plod kao i
među drugim narodima.
14 Dužnik sam Grcima i barbarima,
mudrima i neznalicama:
15 odatle moja spremnost i vama u
Rimu navijestiti evanđelje.
16 Jer ne stidim se evanđelja Kri-
stova: ono je sila Božja za spasenje
svakomu tko vjeruje, Židovu naj-
prije, pa Grku;
17 jer u njemu je otkrivena praved-
nost Božja, od vjere k vjeri, kao što
je pisano: "A pravednik će živjeti
po vjeri."
18 Jer otkriva se gnjev Božji s neba
na svaku bezbožnost i nepravednost
ljudi koji istinu sputavaju nepraved-
nošću;
19 jer im je očito ono što se može
spoznati o Bogu: Bog im očitova.
20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo,
njegova vječna moć i božanstvo,
opažaju se od samog stvaranja svije-
ta i shvaćaju po svemu stvorenom,
kako bi bili bez isprike:
21 jer premda upoznaše Boga, ne
proslaviše ga kao Bogu niti mu iska-
zaše zahvalnost, nego postadoše
isprazni u svojim umovanjima te se
pomrači njihovo nerazumno srce.
22 Pretvarajući se da su mudri, po-
ludješe.
23 i zamijeniše slavu neraspadljivog
Boga kipom, obličjem raspadljiva
čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i
gmazova.
24 Zato ih je Bog preko pohota
njihovih srdaca predao nečistoći te
međusobno obeščašćuju svoja tijela,
25 one koji su istinu Božju zamije-
nili lažju, častili i štovali stvorenje
umjesto Stvoritelja, koji je blago-
slovljen u vjekove. Amen.
26 Zbog toga ih je Bog predao sra-
motnim strastima: njihove žene
zamijeniše naravno općenje protu-
naravnim;
27 a tako i muškarci, napustivši na-
ravno općenje sa ženom raspališe se
pohotom jedan prema drugome,
muškarci s muškarcima sramotno
čine i sami na sebi primaju zaslu-
ženu plaću svoga zastranjenja.
28 I kako nisu smatrali vrijednim
očuvati spoznaju Boga, predade ih
Bog pokvarenu umu da čine što ne
dolikuje;
29 puni svake nepravednosti, blu-
da, pakosti, lakomosti, zloće; puni
zavisti, ubojstva, svađe, prijevare,
zlonamjernosti; došaptavači,
30 klevetnici, mrzitelji Boga, drzni-
ci, oholice, hvalisavci, izmišljači za-
la, roditeljima neposlušni,
31 nerazumni, nevjerni, bežosjećaj-
ni, nepomirljivi, nemilosrdni;
32 spoznaše presudu Božju da smrt
zaslužuju koji takvo što čine, a oni
ne samo da to čine nego i odobrava-
ju onima koji čine.
Rimljanima 2
1 Zato nemaš ispriku, čovječe, tko
god bio ti koji sudiš; jer time što
drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta isto
činiš ti koji sudiš.
2 Ali znamo da je osuda Božja po
istini nad onima koji takvo što čine.
3 Misliš li, o čovječe, ti što sudiš one
koji takvo što čine, a sam činiš isto,
da ćeš izbjeći sudu Božjemu?
4 Ili prezireš bogatstvo njegove
dobrote, podnošenja i dugotrajne
strpljivosti, ne shvaćajući da te do-
brota Božja k obraćenju privodi?
5 Tvrdokornošću svojom i nepoka-
janošću srca zgrćeš na se gnjev za
dan gnjeva i objavljenja pravednoga
suda Boga,
6 koji će uzvratiti svakomu prema
njegovim djelima:
7 onima koji postojanošću u dobrim
djelima traže slavu, čast i besmrt-
nost - život vječni;
8 a buntovnicima koji su nepokorni
istini, a pokorni nepravednosti -
srdžba i gnjev!
9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu
čovjeka koji čini zlo, na Židova naj-
prije, pa na Grka;
10 a slava, čast i mir svakomu koji
čini dobro, prvo Židovu, pa Grku:
11 ta u Boga nema pristranosti.
12 Jer koji bez Zakona sagriješiše,
bez Zakona će i propasti; i koji pod
Zakonom sagriješiše, po Zakonu će
biti suđeni.
13 Jer pred Bogom nisu pravedni
slušatelji Zakona, nego će izvršitelji
Zakona biti opravdani.
14 Ta kad god se pogani, koji
nemaju Zakona, po naravi drže
Zakona, i nemajući Zakona sa-
mi su sebi Zakon:
15 pokazuju da je ono što Zakon
nalaže upisano u srcima njihovim;
svjedoči o tome njihova savjest i
prosuđivanja kojima se među so-
bom optužuju ili brane...
16 na dan kada će, po mojem evan-
đelju, Bog po Isusu Kristu suditi
tajne ljudske.
17 Gle, ti se nazivaš Židovom, po-
čivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,
18 poznaješ Volju i poučen iz Za-
kona razabireš što je bolje
19 i uvjeren si da si vođa slijepih,
svjetlo onih u tami,
20 odgojitelj nerazumnih, učitelj
neukih, jer imaš obličje znanja i
istine u Zakonu;
21 ti, dakle, koji drugoga učiš, sam
sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš
da se ne krade, kradeš!?
22 Ti koji govoriš da se ne čini pre
ljub, preljub počinjaš!? Ti komu su
odvratni idoli, hramove pljačkaš!?
23 Ti koji se Zakonom dičiš, krše-
njem Zakona Boga obeščašćuješ!?
24 Doista, kao što je pisano, ime se
Božje zbog vas huli među narodima.
25 Jer obrezanje koristi ako vršiš
Zakon; ako pak si kršitelj Zakona,
obrezanje tvoje posta neobrezanje.
26 Ako dakle neobrezani vrši pra-
vedne propise Zakona, neće li se
njegovo neobrezanje smatrati
obrezanjem?
27 I onaj koji je po naravi neobreza-
nik, a ispunja Zakon, sudit će tebi
koji si, uza sve slovo i obrezanje,
prijestupnik Zakona.
28 Jer nije Židov tko je to izvana,
niti je obrezanje ono izvana, na
tijelu,
29 nego koji je to u nutrini, pravi
je Židov, i pravo je obrezanje srca,
u duhu a ne slovu; komu pohvala
nije od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima 3
1 Što je dakle prednost Židova? Ili,
kakva korist od obrezanja?
2 Mnogostruka u svakom pogledu.
Prvo: povjerene su im riječi Božje.
3 A što ako neki ne povjerovaše?
Hoće li njihova nevjernost obeskri-
jepiti vjernost Božju?
4 Nipošto! Nego neka Bog bude
istinit, a svaki čovjek lažac, kao što
je pisano: "Da opravdan budeš po
riječima svojim i pobijediš kada te
sudili budu."
5 Ali ako naša nepravednost ističe
Božju pravednost, što reći na to?
Nije li onda nepravedan Bog koji
daje maha gnjevu? - po ljudsku go-
vorim.
6 Nipošto! Ta kako će inače Bog
suditi svijet?
7 Jer ako je istina Božja po mojoj
lažljivosti obilovala njemu na slavu,
zašto mi se još sudi kao grešniku?
8 I zar da ne "činimo zlo da dođe
dobro", kako nas optužuju i kako
neki kažu da govorimo? Njihova je
osuda pravedna.
9 Što onda? Jesmo li mi bolji? Ne
baš: jer upravo optužismo i Židove
i Grke, da su svi pod grijehom;
10 kao što je pisano: "Nema praved-
noga ni jednoga,
11 nema razumna, nema ga tko traži
Boga.
12 Svi skrenuše, zajedno se po-
kvariše, nitko da čini dobro - nema
nijednoga.
13 Grob otvoren grlo je njihovo,
jezicima svojim varaju, otrov zmij-
ski pod usnama je njihovim,
14 usta im puna kletve i gorčine;
15 noge im hitre da proliju krv,
16 razvaline i nevolja na njhovim
putima,
17 put mira ne upoznaše,
18 nema straha Božjega pred nji-
hovim očima."
19 A znamo da što god Zakon veli,
onima pod Zakonom govori: da
svaka usta umuknu i sav svijet bu-
de osuđen pred Bogom.
20 Zato se djelima Zakona neće
pred njim opravdati nijedno tijelo;
jer kroz Zakon - samo spoznaja
grijeha.
21 Ali sada se izvan Zakona očitova-
la pravednost Božja, posvjedočena
Zakonom i Prorocima,
22 pravednost Božja po vjeri u Isusa
Krista, za sve i na sve koji vjeruju; jer
nema razlike:
23 jer svi su sagriješili i lišeni su
slave Božje;
24 opravdani su besplatno, njego-
vom milošću, po otkupljenju koje
je u Kristu Isusu,
25 koga je Bog postavio da bude
Pomirilište po vjeri u njegovu krv,
kako bi pokazao svoju pravednost
u opraštanju grijeha učinjenih pri-
je, u doba strpljivosti Božje;
26 pokazujući svoju pravednost u
sadašnje vrijeme - da je pravedan
i da opravdava onoga koji vjeruje
u Isusa.
27 Gdje je dakle hvalisanje? Isklju-
čeno je. Po kojem zakonu? Zakonu
djela? Ne, nego po zakonu vjere.
28 Smatramo doista da se čovjek
opravdava vjerom bez vršenja Za-
kona.
29 Zar je on samo Bog Židova? Nije
li i pogana? Da, i pogana.
30 Jer jedan je Bog koji će opravdati
obrezane iz vjere i neobrezane po
vjeri.
31 Poništavamo li dakle Zakon po
vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon
utvrđujemo.
Rimljanima 4
1 Što ćemo dakle reći da je Abra-
ham, otac naš, našao po tijelu?
2 Jer ako Abraham bi djelima
opravdan, ima se čime dičiti - ali
ne pred Bogom.
3 Ta što govori Pismo? "Povjerova
Abraham Bogu i uračuna mu se u
pravednost."
4 Onomu tko radi ne računa se plaća
kao milost, nego kao dug;
5 ali onomu tko ne radi, a vjeruje u
Onoga koji opravdava bezbožnika,
vjera se njegova uračunava u pra-
vednost.
6 Kao što i David naziva blago-
slovljenim čovjeka kojemu Bog
uračunava pravednost bez djela:
7 "Blagoslovljeni oni kojima su
oproštena bezakonja, i kojima su
pokriveni grijesi.
8 Blagoslovljen čovjek kojemu
Gospodin zaista neće uračunati
grijeha."
9 Je li dakle ovaj blagoslov samo za
obrezane ili i neobrezane? Jer ve-
limo da se Abrahamu vjera uračuna
u pravednost.
10 A kako mu se uračuna? Kao
obrezanu ili neobrezanu? Ne obre-
zanu, nego neobrezanu.
11 I znak obrezanja primi kao pečat
pravednosti vjere koju imaše još u
neobrezanju, kako bi bio otac svima
koji vjeruju, iako neobrezani, te se i
njima uračuna pravednost;
12 i otac obrezanima, ne onima ko-
ji su samo obrezani, nego i onima
koji idu stopama vjere oca našega
Abrahama, koju imaše još za neo-
brezanja.
13 Jer obećanje da će biti baštinik
svijeta nije Abrahamu ili njegovu
potomstvu dano na temelju Zako-
na, nego na temelju pravednosti
vjere.
14 Jer ako su baštinici oni iz Za-
kona, prazna je vjera, nemoćno
obećanje.
15 Ta Zakon stvara gnjev; jer gdje
nema zakona, nema ni prekršaja.
16 Zato je zbog vjere, da bude po
milosti, to obećanje osigurano sve-
mu potomstvu, ne samo onomu od
Zakona, nego i od vjere Abrahama,
koji je otac svih nas;
17 kao što je pisano: "Postavio sam
te ocem mnogih naroda", pred Bo-
gom komu povjerova, koji oživljuje
mrtve i ono što nije zove te jest.
18 U nadi protiv svake nade povje-
rova on da će postati ocem mnogih
naroda, prema onomu što je rečeno:
"Toliko će biti tvoje potomstvo."
19 I ne bi slab u vjeri, niti promotri
svoje tijelo, već obamrlo, bilo mu je
otprilike sto godina, niti obamrlost
krila Sarina:
20 nije dvojio u nevjeri pred Božjim
obećanjem, nego se osnaži u vjeri
davši slavu Bogu,
21 posve uvjeren da on može učiniti
što je obećao;
22 zato mu se i uračuna u praved-
nost.
23 Ali nije samo za njega napisano
da mu se uračuna,
24 nego i za nas kojima se ima
uračunati, svima koji vjerujemo u
onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa,
Gospodina našega,
25 koji bi predan za opačine naše
i uskrišen radi našega opravdanja.
Rimljanima 5
1 Opravdani dakle vjerom, u miru
smo s Bogom po Gospodinu našem
Isusu Kristu,
2 po kojem imamo i pristup u vjeri
u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo
se nadom slave Božje.
3 I ne samo to, dičimo se mi i u
nevoljama znajući da nevolja rađa
postojanošću,
4 postojanost prokušanošću, a pro-
kušanost nadom.
5 A nada ne postiđuje, jer je ljubav
Božja razlivena u srcima našim po
Duhu Svetom koji nam je dan.
6 Jer dok mi još bijasmo nemoćni,
Krist, već u to vrijeme, umrije za nas
bezbožne.
7 Jer teško da bi tko za pravedna
umro; možda bi se za dobra tko i
odvažio umrijeti.
8 Ali Bog pokaza svoju ljubav prema
nama time što, dok još bijasmo
grešnici, Krist umrije za nas.
9 Još više ćemo se, sad kad smo
opravdani krvlju njegovom, po nje-
mu spasiti od srdžbe.
10 Jer ako se, dok još bijasmo nepri-
jatelji, pomirismo s Bogom kroz
smrt njegova Sina, mnogo ćemo se
više, pomireni, spasiti njegovim
životom.
11 I ne samo to, već se dičimo u Bogu
po Gospodinu našemu Isusu Kristu
po kojem sada dobismo pomirenje.
12 Zbog toga, kao što po jednom
čovjeku grijeh uđe u svijet a po
grijehu smrt, tako smrt prijeđe na
sve ljude - jer svi sagriješiše.
13 Jer grijeh bijaše u svijetu i prije
Zakona, ali se grijeh ne uračunava
kad nema Zakona.
14 Da, ali smrt je od Adama do
Mojsija kraljevala i nad onima koji
ne sagriješiše sličnim prekršajem
kao Adam, koji je slika Onoga koji
ima doći.
15 Ali s darom nije kao s prekr-
šajem. Jer ako radi prekršaja jed-
noga mnogi umriješe, mnogo više
je milost Božja, i milosni dar jed-
noga čovjeka, Isusa Krista, obilovao
u mnogima.
16 I dar nije kao ono kad je jedan
sagriješio: jer presuda jednog po-
sta osudom, a dar nakon mnogih
prekršaja - opravdanjem.
17 Jer ako grijehom jednoga smrt
zakraljeva, kroz tog jednog, mnogo
će više oni koji primaju izobilje
milosti i dara pravednosti kraljevati
u životu po Jednome, Isusu Kristu.
18 Dakle, kao što prekršaj jednoga
bi svim ljudima na osudu, tako i
pravednost Jednoga svim ljudima
na opravdanje života.
19 Jer kao što neposlušnošću jed-
nog čovjeka mnogi postaše grešni-
ci, tako će i poslušnošću Jednoga
mnogi postati pravednici.
20 A Zakon nadođe da se umnoži
prekršaj; a gdje se umnožio grijeh,
nadmoćno izobilova milost,
21 da bi kao što je grijeh kraljevao
smrću, tako i milost kraljevala kroz
pravednost za život vječni, po Isusu
Kristu Gospodinu našemu.
Rimljanima 6
1 Što dakle reći? Hoćemo li ostati
u grijehu da milost izobiluje?
2 Nipošto! Mi koji umrijesmo gri-
jehu, kako da još živimo u njemu?
3 Ili ne znate da koji smo god kršteni
u Krista Isusa, u smrt smo njegovu
kršteni;
4 krštenjem smo dakle zajedno s
njime ukopani u smrt da, kao što
Krist slavom Očevom bi uskrišen
od mrtvih, i mi tako hodimo u no-
vini života.
5 Jer ako postadosmo sjedinjeni
smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i
uskrsnućem sličnim njegovu;
6 znajući da naš stari čovjek bi
razapet zajedno s njime kako bi
uništio ovo grešno tijelo da više ne
robujemo grijehu.
7 Jer tko umre, opravdan je od
grijeha.
8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vje-
rujemo da ćemo s njime i živjeti,
9 znajući da Krist, uskrišen od
mrtvih, više ne umire; smrt više ne
gospodari njime.
10 Jer time što umrije; smrt gri-
jehu jedanput zauvijek; a time što
živi, živi Bogu.
11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvi-
ma grijehu, a živima Bogu u Kristu
Isusu, Gospodinu našemu.
12 Neka dakle ne kraljuje grijeh
u vašem smrtnom tijelu da mu se
pokoravate u požudama njegovim;
13 niti predajite grijehu udove svoje
za oružje nepravde, nego predajte
sebe Bogu, kao oživjele od mrtvih, i
svoje udove za oružje pravednosti
Bogu.
14 Grijeh neka ne gospodari nad
vama, jer niste pod Zakonom nego
pod milošću!
15 Što dakle? Da griješimo jer
nismo pod Zakonom nego pod
milošću? Nipošto!
16 Ne znate li: komu se predate za
robove, na poslušnost, robovi ste
onoga komu se pokoravate: bilo
grijeha - na smrt, bilo poslušnosti
- na pravednost?
17 Ali hvala Bogu, bijaste robovi
grijeha, ali ste se od srca pokorili
onom obliku nauka kojemu ste bili
predani,
18 te osobođeni grijeha postadoste
sluge pravednosti.
19 Po ljudsku govorim zbog slabosti
tijela vašega: kao što nekoć preda-
doste udove svoje za robove neči-
stoći i bezakonju, za bezakonje, tako
sada predajte udove svoje za robove
pravednosti, za posvećenje.
20 Jer kad bijaste robovi grijeha,
bijaste slobodni od pravednosti.
21 Kakav ste plod tada imali u ono-
me čega se sada stidite? Jer svršetak
je tomu - smrt.
22 A sada, oslobođeni od grijeha,
postavši sluge Božje, imate plod
svoj za posvećenje, a svršetak -
život vječni.
23 Jer plaća je grijeha smrt, a mi-
losni dar Božji jest život vječni u
Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Rimljanima 7
1 Zar ne znate, braćo, poznavao-
cima Zakona govorim, da Zakon
gospodari čovjekom tako dugo
dok živi.
2 Tako je i udata žena zakonom ve-
zana uz muža dok god on živi; umre
li muž, riješena je zakona o mužu.
3 Dakle, dok joj muž živi, zvat će se
preljubnicom pođe li za drugog mu-
škarca; ali ako joj muž umre, slobod-
na je od zakona te nije preljubnica
pođe li za drugog muškarca.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu
Kristovu umrijeste Zakonu da pri-
padnete drugomu, Onomu koji bi
uskrišen od mrtvih, da donosimo
plodove Bogu.
5 Jer dok bijasmo u tijelu, grešne
su strasti, izazvane Zakonom, dje-
lovale u našim udovima te donosi-
le plodove smrti;
6 sad smo pak oslobođeni Zakona,
umrijevši onome čime smo bili za-
robljeni, tako da služimo u novini
Duha, a ne u stareži slova.
7 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon
grijeh? Nipošto! Nego, grijeha ne
spoznah osim kroz Zakon jer za
požudu ne bih znao da Zakon ne
govoraše: "Ne poželi!"
8 Ali grijeh je, uhvativši priliku
po zapovijedi, prouzročio u meni
svakovrsnu požudu; ta bez Zako-
na grijeh je mrtav.
9 Ja sam nekoć živio bez zakona;
ali kad je došla zapovijed, grijeh
oživje a ja umrijeh.
10 I pokaže se: zapovijed koja bijaše
za život, meni bi na smrt.
11 Doista grijeh, uhvativši priliku
zapovijeđu, zavede me, i njome me
ubi.
12 Stoga: Zakon je svet, i zapovijed
je sveta, i pravedna, i dobra.
13 Pa zar to dobro meni smrt posta-
da? Nipošto! Nego grijeh, da se gri-
jehom očituje, po tom dobru prou-
zroči mi smrt - da grijeh po zapovi-
jedi postane neizmjerno grešan.
14 Jer znamo da je Zakon duhovan,
ja sam pak tjelesan, prodan pod
grijeh.
15 Zbilja ne razumijem što činim,
jer ne činim ono što bih htio, nego
što mrzim, to činim.
16 Ako pak činim što ne bih htio,
slažem se sa Zakonom da je dobar,
17 tada to ne činim više ja, nego
grijeh što prebiva u meni.
18 Jer znam da u meni, to jest u
mojem tijelu, ne prebiva doboro.
Zaista, htjeti je prisutno u meni,
ali činiti dobro ne nalazim.
19 Jer dobro koje bih htio ne činim,
nego zlo koje ne bih htio, to činim.
20 Ali ako činim ono što ne bih htio,
više to ne radim ja, nego grijeh što
prebiva u meni.
21 Nalazim dakle zakon da mi se,
kad hoćo činiti dobro, nameće zlo.
22 Po nutarnjem čovjeku uživam u
Zakonu Božjem,
23 ali opažam u svojim udovima drugi
zakon koji vojuje protiv zakona mo-
jega uma i zarobljuje me zakonu
grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me
izbaviti iz ovoga tijela smrti?
25 Zahvaljujem Bogu po Isusu
Kristu Gospodinu našemu.
Ja, dakle, umom služim zakonu
Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rimljanima 8
1 Sada dakle nema osude onima
koji su u Kristu Isusu, koji ne žive po
tijelu nego po Duhu.
2 Ta zakon Duha života u Kristu
Isusu oslobodi me zakona grijeha
i smrti.
3 Jer što je Zakonu bilo nemoguće,
pošto bijaše onemoćao zbog tijela,
učini Bog, poslavši Sina svojega u
obličju grešnog tijela i s obzirom
na grijeh, osudi grijeh u tijelu
4 da se pravednost Zakona ispuni u
nama koji ne živimo po tijelu nego
po Duhu.
5 Jer oni po tijelu teže za onim što
je od tijela; a oni po Duhu, za onim
što je od Duha:
6 težnja je tijela smrt, a težnja Duha
život i mir.
7 Zato je težnja tijela neprijateljstvo
prema Bogu: Zakonu se Božjem ne
podvrgava, niti to može;
8 a oni koji su u tijelu ne mogu Bogu
ugoditi.
9 Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu,
ako Duh Božji doista prebiva u va-
ma. A nema li tko Duha Kristova,
taj nije njegov.
10 A ako je Krist u vama, tijelo je
doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh
je život zbog pravednosti.
11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi
Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj
koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet
će i smrtna tijela vaša po Duhu svo-
me što prebiva u vama.
12 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne
tijelu da bismo po tijelu živjeli;
13 jer ako po tijelu živite, umrijeti
vam je, ako li pak Duhom usmr-
ćujete tjelesna djela, živjet ćete.
14 Jer svi koje vodi Duh Božji sinovi
su Božji.
15 Ta ne primiste duha robovanja
da se opet bojite, nego primiste
Duha posinstva u kojem kličemo:
"Abba, Oče!"
16 Sam Duh svjedoči s našim duhom
da smo djeca Božja.
17 Ako pak djeca onda i baštinici,
baštinici Božji a subaštinici Kri-
stovi; ako doista zajedno trpimo,
da zajedno budemo i proslavljeni.
18 Smatram da patnje sadašnjega
vremena nisu ništa prema budućoj
slavi koja se ima objaviti u nama.
19 Doista, cjelokupno stvorenje
sa svom žudnjom iščekuje ovo
objavljenje sinova Božjih:
20 jer stvorenje bi podvrgnuto is-
praznosti, ne svojevoljno, nego zbog
onoga koji ga podvrgnu - u nadi
21 da će i samo stvorenje biti oslo-
bođeno robovanja pokvarljivosti i
unići u slobodu slave djece Božje.
22 Jer znamo da sve stvorenje za-
jedno uzdiše i muči se u porođajnim
bolima sve do sada.
23 Ali ne samo ono, već i mi koji
imamo prvine Duha, i mi sami u sebi
uzdišemo, iščekujući posinstvo -
otkupljenje svoga tijela.
24 Ta nadom smo spašeni. No nada
koja se vidi nije nada; jer što tko
gleda, kako da se tomu i nada?
25 Ali ako se nadamo onomu što ne
gledamo, strpljivo to iščekujemo.
26 Tako i Duh potpomaže našu ne-
moć; jer ne znamo što da molimo
kako valja, ali sam Duh posreduje
za nas neizrecivim uzdasima.
27 A Onaj koji istražuje srca zna
koja je želja Duha, da se on po volji
Božjoj zauzima za svete.
28 Znamo pak da sve ide na dobro
onima koji ljube Boga, onima koji
su pozvani njegovom odlukom.
29 Jer koje predvidje, te i predo-
dredi da budu suobličeni slici Sina
njegova, da on bude prvorođenac
među mnogom braćom.
30 Koje predodredi, te i pozva; a
koje pozva, te i opravda; koje pak
opravda, te i proslavi.
31 Što ćemo dakle na to reći? Ako
je Bog za nas, tko će protiv nas?
32 On koji ni vlastita Sina nije
poštedio, nego ga je za sve nas
predao, kako nam onda s njime
neće sve darovati?
33 Tko će optužiti izabranike
Božje? Bog opravdava.
34 Tko osuđuje? Krist koji umrije,
štoviše i uskrsnu, koji je zdesna
Bogu? On baš posreduje za nas.
35 Tko će nas rastaviti od ljubavi
Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
Progonstvo? Glad? Golotinja?
Pogibao? Mač?
36 Kao što je pisano: "Poradi tebe
ubijaju nas cijeli dan; drže nas ovca-
ma za klanje."
37 Ali u svemu tome nadmoćno
pobjeđujemo po onome koji nas
uzljubi.
38 Jer uvjeren sam da nas ni smrt
ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sile,
ni sadašnjost ni budućnost,
39 ni visina ni dubina, niti ikoje dru-
go stvorenje neće moći rastaviti od
ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu,
Gospodinu našemu.
Rimljanima 9
1 Istinu govorim u Kristu, ne la-
žem; susvjedok mi je savjest moja u
Svetome Duhu
2 da mi je u srcu silna tuga i nepre-
stana bol.
3 Htio bih ja sam proklet biti, od-
vojen od Krista, za braću svoju,
sunarodnjake svoje po tijelu;
4 oni su Izraelci, njihovo je posin-
stvo i slava, i savezi i zakonodavstvo,
i bogoštovlje i obećanja;
5 njihovi su oci, od njih je i Krist
po tijelu, koji je iznad svega, Bog
blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 Ali ne kao da se izjalovila riječ
Božja; jer nisu Izrael svi koji su od
Izraela;
7 niti su svi djeca Abrahamova zato
što su njegovo potomstvo, nego: "Po
Izaku će ti se nazvati potomstvo";
8 to jest, djeca tijela nisu i djeca
Božja, nego - djeca obećanja raču-
naju se u potomstvo.
9 Jer ovo je riječi obećanja: "U ovo
doba ću doći i Sara će imati sina."
10 Ali ne samo to, i Rebeka je zani-
jela s jednim, s Izakom, ocem našim;
11 pa kad blizanci još ne bijahu
rođeni, niti učiniše što dobro ili
zlo, da bi ostala odluka Božja o
izabranju: ne po djelima, nego po
onome tko poziva,
12 bi joj rečeno: "Stariji će služiti
mlađemu",
13 kako je pisano: "Jakova ljubih, a
Ezava mrzih."
14 Što ćemo dakle reći? Ima li u
Boga nepravednosti? Nipošto!
15 Jer Mojsiju govori: "Smilovat ću
se komu hoću da se smilujem, sažalit
se nad kim hoću da se sažalim."
16 Nije dakle do onoga koji hoće,
ni onoga koji trči, nego do Boga
koji se smiluje.
17 Jer Pismo veli faraonu: "Upravo
te zato podigoh da na tebi pokažem
svoju moć, i da se razglasi ime moje
po svoj zemlji."
18 Tako se dakle smiluje komu
hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19 Reći ćeš mi: "Zašto se onda tuži?
Ta tko se to volji njegovoj odupro?
20 Čovječe, tko si ti da se prepireš s
Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu:
"Što si me ovakvim načinio?"
21 Ili zar lončar nema vlasti nad
glinom da od istoga tijesta načini
posudu za časnu, ili za nečasnu
uporabu?
22 A što ako je Bog, htijući očito-
vati gnjev i obznaniti svoju moć,
u mnogo strpljivosti podnosio po-
sude gnjeva, prikladne za propast,
23 da obznani bogatstvo svoje
slave na posudama milosrđa, koje
unaprijed pripravi za slavu,
24 nas koje pozva ne samo od
Židova nego i od pogana?
25 Kao što u Hošeji veli: "Narod
koji nije moj prozvat ću narodom
svojim, i neljubljenu ljubljenom."
26 I dogodit će se: na mjestu gdje im
je rečeno: "Vi niste narod moj", bit
će nazvani sinovima Boga živoga.
27 Izaija pak viče o Izraelu: "Ako
sinova Izraelovih bude na broj kao
pijeska morskog, samo ostatak će
se spasiti;
28 jer riječ će ispuniti i pravedno
izvršiti: uskoro će je Gospodin na
zemlji izvršiti."
29 Kao što Izaija reče prije: "Da nam
Gospodin nad Vojskama ne ostavi
sjeme, postali bismo kao Sodoma i
nalik Gomori."
30 Što ćemo dakle reći? Da pogani
koji nisu tražili pravednosti stekoše
pravednost, ali pravednost po vjeri;
31 ali Izrael koji slijedi zakon
pravednosti, do zakona praved-
nosti nije dopro.
32 Zašto? Zato što nije bilo po
vjeri, nego kao djelima zakona. Jer
se spotakoše o kamen spoticanja,
33 kao što je pisano: "Evo posta-
vljam na Sionu kamen spoticanja i
stijenu sablazni: ali tko u nj vjeruje,
neće se postidjeti."
Rimljanima 10
1 Braćo, želja je mojega srca i
molitva Bogu za Izrael: da se spasi.
2 Svjedočim doista za njih da imaju
revnosti za Boga, ali ne u pravom
razumijevanju.
3 Ne poznavajući Božje pravedno-
sti i tražeći uspostaviti svoju pra-
vednost, pravednosti se Božjoj ne
podložiše.
4 Jer Krist je dovršetak Zakona, na
opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Jer Mojsije piše o pravednosti
koja je od Zakona da će čovjek,
koji vrši sve to, po tome i živjeti.
6 Ali pravednost iz vjere ovako
govori: "Nemoj reći u srcu svom:
Tko će se popeti na nebo?" to jest
Krista spustiti?
7 Ili: "Tko će sići u bezdan?" to jest
Krista iz mrtvih podići.
8 Nego što veli? "Blizu ti je riječ, u
ustima tvojim i u srcu tvome", to jest
riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako ustima svojim ispovijedaš
da je Isus Gospodin, i u srcu svome
vjeruješ da ga je Bog uskrisio od
mrtvih - bit ćeš spašen.
10 Dakle, srcem vjerovati opravda-
va, a ustima ispovijedati spasava.
11 Jer veli Pismo: "Tko god vjeruje
u njega, neće se postidjeti."
12 Uistinu, nema razlike između
Židova i Grka jer isti je Gospodin
sviju, bogat prema svima koji ga
zazivlju.
13 Jer tko god zazove ime Go-
spodnje, bit će spašen.
14 Ali kako će zazvati onoga u ko-
ga ne povjerovaše? A kako povje-
rovati u onoga za koga nisu čuli?
A kako će čuti bez propovjednika?
15 A kako li propovijedati ako
nisu poslani? Kao što je pisano:
"Kako su divne noge onih koji na-
vještaju radosnu vijest mira, onih
koji navještaju evanđelje dobra."
16 Ali nisu se svi pokorili radosnoj
vijesti. Jer Izaija veli: "Gospodine,
tko povjerova našoj poruci?"
17 Dakle, vjera po poruci, a poruka
riječju Božjom.
18 Ali kažem: "Zar nisu čuli?"
Dapače, po svoj zemlji razliježe se
glas njihov, riječi njihove sve do
nakraj svijeta.
19 Stoga kažem: "Zar Izrael nije
shvatio?" Najprije Mojsije veli:
"Ja ću vas na ljubomoru izazvati
onima koji nisu narod, razdražit ću
vas narodom bez razuma."
20 A Izaija je vrlo hrabar pa veli:
"Nađoše me oni koji me nisu
tražili, objavih se onima koji ne
pitahu za me."
21 A Izraelu veli: "Cio dan pružah
ruke svoje narodu nepokornom i
buntovnom."
Rimljanima 11
1 Pitam dakle: "Zar je Bog od-
bacio narod svoj?" Nipošto! Jer i ja
sam Izraelac, iz potomstva Abraha-
mova, plemena Benjaminova.
2 Nije Bog odbacio naroda svojega
koga predvidje. Ne znate li što veli
Pismo o Iliji, kako se tuži Bogu na
Izraela govoreći:
3 "Gospodine, proroke tvoje po-
biše, i žrtvenike tvoje porušiše; ja
ostadoh sam i još traže život moj."
4 Pa što mu veli Božji glas? "Ostavih
sebi sedam tisuća ljudi koji ne pri-
gnuše koljena pred Baalom."
5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme po-
stoji Ostatak po milosnom izboru.
6 Ako je po milosti, nije više po
djelima; inače milost nije više mi-
lost; ako li po djelima, nije više mi-
lost, inače djelo nije više djelo.
7 Što dakle? Što Izrael traži, to nije
postigao, ali izabrani postigoše;
ostali pak otvrdnuše,
8 kao što je pisano: "Dade im Bog
duha obamrlosti, oči da ne vide i uši
da ne čuju sve do dana današnjega."
9 A David veli: "Nek im stol njihov
postane zamkom, i mrežom, i stupi-
com, i plaćom njihovom;
10 nek im potamne oči da ne vide i
leđa im zauvijek pogni!"
11 Kažem dakle: "Posrnuše li da
propadnu?" Nipošto! Naprotiv: po
njihovu zastranjenju spasenje poga-
nima, da ih se izazove na ljubomoru.
12 Pa ako je njihovo zastranjenje
bogatstvo za svijet, i njihovo sma-
njenje bogatstvo za pogane, koliko
će to više biti njihova punina?
13 Vama pak, poganima, velim:
otkako sam apostol pogana službu
svoju proslavljam,
14 ne bih li nekako na ljubomoru
izazvao njih, tijelo svoje, i spasio
neke od njih.
15 Jer ako je njihovo odbačenje
pomirenje svijeta, što li će biti
njihovo prihvaćanje ako ne oži-
vljenje od mrtvih?
16 Ako su prvine svete, i tijesto je;
ako li je korijen svet, i grane su.
17 Pa ako su neke grane odlomljene,
a ti, divlja maslina, pricijepljen
umjesto njih, postao suzajedničar
korijena i sočnosti masline,
18 ne uzvisuj se nad grane; ako li
se uzvisuješ - ne nosiš ti korijena,
nego korijen tebe.
19 Reći ćeš na to: "Grane su odlom-
ljene da se ja pricijepim."
20 Dobro, zbog nevjere su odlomlje-
ne, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se,
nego strahuj:
21 jer ako Bog ne poštedje prirodnih
grana, ni tebe neće poštedjeti.
22 Promotri dakle dobrotu i stro-
gost Božju: na onima koji su pali
- strogost, na sebi - dobrotu: ako
ustraješ u toj dobroti, inače ćeš i
ti biti odsječen.
23 A i oni, ako ne ustraju u nevjeri,
bit će pricijepljeni; jer moćan je
Bog, opet ih pricijepiti.
24 Jer ako si odsječen ti, po naravi
divlja maslina, i mimo naravi prici-
jepljen na pitomu maslinu, koliko
li će lakše oni po naravi biti prici-
jepljeni na vlastitu maslinu?
25 Jer ne bih htio, braćo, da ne
znate ovu tajnu, da ne biste bili
sami po sebi pametni: djelomično
je otvrdnuće zadesilo Izraela dok
punina pogana ne uđe.
26 I tako će se sav Izrael spasiti,
kao što je pisano: "Doći će sa Siona
Otkupitelj, i odvratit će bezbož-
nost od Jakova.
27 I to će biti moj savez s njima, kad
uklonim grijehe njihove."
28 U pogledu evanđelja oni su pro-
tivnici radi vas, ali u pogledu iza-
branja oni su ljubimci zbog otaca.
29 Ta neopozivi su darovi i poziv
Božji.
30 Jer kao što vi nekoć bijaste nepo-
slušni Bogu, a sada zadobiste mi-
losrđe po njihovoj neposlušnosti,
31 tako sada i oni po milosrđu vama
iskazanu postadoše neposlušni da i
oni zadobiju milosrđe.
32 Jer Bog je sve zatvorio u nepo-
slušnost da se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, i mudrosti,
i znanja Božjega! Kako li su nedo-
kučivi sudovi i neistraživi putovi
njegovi!
34 Doista, tko spozna misao Go-
spodnju, tko li mu bi savjetnikom?
35 Ili, tko mu dade da bi mu se
uzvratiti moralo?
36 Jer sve je od njega i po njemu i
za njega. Njemu slava u vjekove!
Amen.
Rimljanima 12
1 Zaklinjem vas, braćo, milosr-
đem Božjim: prinesite svoja tijela
na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu
- kao svoje razumsko bogoštovlje.
2 Ne suobličujte se ovomu svijetu,
nego se preobrazujte obnavljanjem
svoga uma da mognete razabrati što
je volja Božja, što li mu je dobro,
ugodno i savršeno.
3 Po milosti koja mi je dana svako-
mu između vas velim: ne precjenjuj-
te se više no što se treba cijeniti,
nego cijenite se razumno, kako je
već komu Bog dodijelio mjeru vjere.
4 Jer kao što u jednom tijelu imamo
mnogo udova, a svi udovi nemaju
isto djelovanje,
5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo
u Kristu, a pojedini udovi jedan dru-
gomu.
6 A darove imamo različite po milo-
sti koja nam je dana: ako je to pro-
rokovanje - neka je primjereno vjeri;
7 ili služenje - neka je u služenju;
ako tko poučava - u poučavanju;
8 ako je to hrabrenje - u hrabrenju;
tko dijeli - u iskrenosti; tko je pred-
stojnik - u marljivosti; tko iskazuje
milosrđe - veseljem!
9 Nek ljubav bude nehinjena, zazi-
rite od zla, prianjajte uz dobro!
10 Srdačno se ljubite pravim brato-
ljubljem! U davanju časti prednja-
čite jedan drugome!
11 U revnosti ne budite lijeni, u
duhu budite gorljivi, Gospodinu
služite!
12 U nadi budite radosni, u nevolji
strpljivi, u molitvi postojani!
13 Pomažite svetima u potrebama,
gajite gostoljubljivost!
14 Blagoslivljajte one koji vas
progone, blagoslivljajte, a ne
proklinjite!
15 Radujte se s radosnima, i plačite
sa zaplakanima!
16 Međusobno budite istomišlje-
nici! Ne zanosite se onim što je
visoko, nego pristajte uz ponizne.
Ne umišljajte da ste mudri!
17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; či-
nite što je dobro pred svim ljudima!
18 Ako je moguće, koliko je do vas,
budite u miru sa svim ljudima!
19 Ljubljeni, ne osvećujte se sami,
nego dajte mjesta gnjevu; jer pisano
je: "Moja je osveta, ja ću vratiti!
govori Gospodin."
20 Naprotiv, ako je gladan neprija-
telj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan
napoj ga! Činiš li tako, upaljenu
mu žeravicu zgrćeš na glavu.
21 Ne daj se pobijediti zlom, nego
dobrim pobijedi zlo.
Rimljanima 13
1 Svaka duša neka se podlaže
vlastima nad sobom. Jer nema vlasti
osim od Boga: i koje su na vlasti, od
Boga su postavljene.
2 Tako, tko se suprotstavlja vlasti,
Božjoj se odredbi protivi; a koji se
protive, sami će na se navući osudu.
3 Jer vladari nisu strah i trepet zbog
dobrih djela, nego zbog zlih. Hoćeš
li ne bojati se vlasti? Čini dobro i
imat ćeš pohvalu od nje.
4 Ta Božji je ona poslužitelj, tebi
na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj,
jer ne nosi uzalud mača! Božji je
ona poslužitelj, izvršitelj gnjeva
nad onime koji zlo čini.
5 Stoga se treba pokoravati, ne samo
zbog gnjeva nego i zbog savjesti.
6 Zato i poreze plaćate, jer službe-
nici su Božji oni koji se time bave.
7 Dajte dakle svakomu što mu pri-
pada: komu porez - porez, komu ca-
rina - carina, komu strah - strah,
komu čast - čast.
8 Nikomu ništa ne dugujte, osim
da ljubite jedan drugoga. Jer tko
drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
9 Uistinu: "Ne čini preljuba! Ne
ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!
Ne poželi!" i ima li koja druga zapo-
vijed, sažeta je u ovoj riječi: "Ljubi
svoga bližnjega kao sebe samoga."
10 Ljubav bližnjemu zla ne čini:
dakle, punina Zakona jest ljubav.
11 Tim više što shvaćate ovo vrijeme
čas je već da se od sna prenemo, jer
nam je sada spasenje bliže nego
kad povjerovasmo.
12 Noć poodmače, dan se približi.
Svucimo dakle djela tame i zaodje-
nimo se oružjem svjetlosti.
13 Kao po danu pristojno hodimo,
ne u pijankama i pijančevanjima,
ne u bludnosti i razvratnostima, ne
u svađi i zavisti,
14 nego se odjenite u Gospodina
Isusa Krista i, u brizi za tijelo, ne
ugađajte strastima.
Rimljanima 14
1 Slaboga u vjeri prihvaćajte,
ali ne da se prepirete o mišljenjima.
2 Jedan vjeruje da smije sve jesti,
slabi pak jede samo povrće.
3 Tko jede, neka ne prezire onoga
tko ne jede; a tko ne jede, neka ne
sudi onoga tko jede, ta Bog ga je
prihvatio.
4 Tko si ti da sudiš tuđega slugu?
Svojemu gospodaru stoji ili pada.
A stajat će jer moćan je Bog da ga
održi.
5 Jedan razlikuje dan od dana,
drugomu je svaki dan jednak. Sa-
mo nek je svatko posve uvjeren u
svoje mišljenje.
6 Tko pridaje važnost danu, čini to
poradi Gospodina; i tko ne pridaje
važnost danu, poradi Gospodina
to čini. Tko jede, poradi Gospodina
jede, i zahvaljuje Bogu; i tko ne je-
de, poradi Gospodina ne jede, i
zahvaljuje Bogu.
7 Jer nitko od nas ne živi sebi, i nitko
sebi ne umire.
8 Dakle, ako živimo, Gospodinu
živimo, i ako umiremo, Gospodinu
umiremo. Živimo li dakle ili umi-
remo, Gospodinovi smo.
9 Jer zato Krist umrije i uskrsnu,
oživje da zagospodari nad mrtvima i
živima.
10 A ti, zašto sudiš brata svoga?
Ili, zašto ti prezireš brata svoga?
Ta svi ćemo stajati pred sudištem
Kristovim.
11 Jer pisano je: "Života mi moga,
govori Gospodin, prignut će se
preda mnom svako koljeno i svaki
će jezik priznati Boga."
12 Tako će tada svaki od nas za se
dati račun Bogu.
13 Zato ne sudimo više jedan dru-
goga, nego radije sudite o ovome:
ne postavljati bratu nešto zbog čega
bi mogao posrnuti ili se sablazniti.
14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu
Isusu da ništa nije nečisto samo po
sebi: osim onomu tko to smatra
nečistim, njemu je nečisto.
15 Ali ako je zbog hrane tvoj brat
ražalošćen, više ne postupaš u ljuba-
vi. Ne upropašćuj tom svojom hra-
nom onoga za koga je Krist umro.
16 Neka se ne pogrđuje vaše dobro;
17 jer kraljevstvo Božje nije jelo i
piće, nego pravednost, mir i radost
u Duhu Svetome.
18 Jer tko služi Kristu u tim stvari-
ma, ogodan je Bogu i cijene ga ljudi.
19 Stoga težimo za onime što dono-
si mir, i onime što je na uzajamnu
izgradnju!
20 Ne razaraj djela Božje zbog hra-
ne! Sve je čisto, ali je zlo za čovjeka
koji na sablazan jede.
21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti
vina, niti išta na što se tvoj brat
spotiče, sablažnjava, ili je slab.
22 Ti imaš uvjerenje? Za sebe ga
imaj pred Bogom. Blagoslovljen
onaj tko samoga sebe ne osuđuje u
onomu na što se odlučuje!
23 Ali onaj koji sumnja kad jede,
osuđen je jer ne radi iz uvjerenja;
a sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.
Rimljanima 15
1 Mi koji smo jaki trebamo no-
siti slabosti slabih, a ne ugađati sebi.
2 Svaki od nas neka ugađa bližnje-
mu, na dobro za izgradnju.
3 Jer ni Krist nije sebi ugađao, nego
kao što je pisano: "Poruge onih koji
se rugaju tebi padoše na me."
4 Uistinu, što je nekoć napisano,
napisano je nama za pouku, da kroz
strpljivost i utjehu Pisama imamo
nadu.
5 A Bog strpljivost i utjehe dao vam
da međusobno budete iste misli po
Kristu Isusu,
6 da jednodušno, jednim ustima,
slavite Boga i Oca Gospodina na-
šega Isusa Krista.
7 Stoga prihvaćajte jedni druge
kao što je Krist prihvatio nas na
slavu Božju.
8 Ali velim, Isus Krist je postao
poslužiteljem obrezanih za istinu
Božju, da potvrdi obećanja dana
ocima,
9 a pogani da proslave Boga za mi-
lost; kao što je pisano: "Zato ću te
hvaliti među pucima i pjevati tvome
imenu."
10 I ponovno veli: "Radujte se,
narodi, s pukom njegovim."
11 I opet: "Hvalite, svi puci, Go-
spodina, slavite ga svi narodi!"
12 Izaija ponovno veli: "Pojavit će se
Jišajev izdanak, onaj koji ustaje da
vlada narodima, u njemu je nada
narodima."
13 A Bog nade napunio vas svakom
radošću i mirom u vjeri da izobilu-
jete u nadi snagom Duha Svetoga.
14 I ja sam uvjeren za vas, braćo
moja, da ste i vi sami puni dobrote,
ispunjeni svakim znanjem, sposobni
jedni druge opominjati.
15 Ipak vam, braćo, malo smionije
napisah da vas nekako podsjetim
na poznato, zbog milosti koja mi
je dana od Boga,
16 da budem bogoslužitelj Isusa
Krista poganima, u svetom služe-
nju evanđelja Božjega da bi prinos
pogana postao ugodan, posvećen
Duhom Svetim.
17 Imam se dakle čime dičiti u
Kristu Isusu s obzirom na ono što
je Božje.
18 Jer ne bih se usudio govoriti
o nečemu što Krist nije po meni
učinio da k poslušnosti privede
pogane, riječju i djelom,
19 snagom znamenja i čudesa, sna-
gom Duha Božjega. Tako sam od
Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika
propovijedao evanđelje Kristovo,
20 i to tako da sam se trudio
navješćivati evanđelje, ne gdje
se već spominjao Krist, da ne
bih gradio na temeljima drugih,
21 nego, kako je pisano: "Vidjet
će ga oni kojima nije naviješten,
i razumjeti oni koji nisu čuli."
22 Zbog toga sam mnogo puta i bio
spriječen doći k vama.
23 Ali sada mi više nema mjesta u
ovim krajevima, a već mnogo godina
imam veliku želju doći k vama.
24 Kad pođem u Španjolsku doći
ću k vama; jer nadam se da ću vas
na proputovanju posjetiti i da
ćete me onamo otpraviti pošto mi
se najprije bar djelomično ispuni
želja biti s vama.
25 Ali sada idem u Jeruzalem služeći
svetima,
26 jer Makedonija i Ahaja odlučiše
poslati neki prilog za siromašne sve-
te koji su u Jeruzalemu.
27 Sami odlučiše, a i dužnici su
njihovi; jer ako su pogani postali
sudionicima njihovih duhovnih
dobara, dužni su im u tjelesnima
poslužiti.
28 Pošto dakle to obavim, ovaj im
plod zapečaćen uručim, uputit ću se
preko vas u Španjolsku.
29 A znam da ću, kad dođem k
vama, doći s puninom blagoslova
evanđelja Kristova.
30 Ali zaklinjem vas, braćo, Gospo-
dinom našim Isusom Kristom i lju-
bavlju Duha: borite se sa mnom u
molitvama Bogu upravljenim za me,
31 da umaknem onim nevjernima
u Judeji i da moje služenje za Jeru-
zalem bude po volji svetima;
32 da po volji Božjoj dođem k vama
u radosti i s vama zajedno odahnem.
33 A Bog mira neka je sa svima
vama! Amen.
Rimljanima 16
1 Preporučujem vam Febu,
sestru našu, poslužiteljicu crkve
u Kenhreji;
2 primite je u Gospodinu kako
dolikuje svetima i pomozite joj u
svemu što od vas ustreba; jer je i
ona bila pomoćnicom mnogima,
a i meni samomu.
3 Pozdravite Prisku i Akvilu, su-
radnike moje u Kristu Isusu,
4 koji su za moj život podmetnuli
svoj vrat, njima ne zahvaljujem
samo ja nego i sve crkve pogana,
5 isto tako i crkvu u njihovoj kući.
Pozdravite ljubljenog mi Epeneta
koji je prvina Ahaje za Krista.
6 Pozdravite Mariju koja se mnogo
trudila za vas.
7 Pozdravite Andronika i Juniju,
rođake i suuznike moje; koji su
ugledni među apostolima; i koji su
prije mene bili u Kristu.
8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga
moga u Gospodinu.
9 Pozdravite Urbana, našeg suradni-
ka u Kristu, i ljubljenog mi Staha.
10 Pozdravite Apela, prokušanoga
u Kristu. Pozdravite Aristobulove.
11 Pozdravite Herodiona, rođaka
moga. Pozdravite Narcisove koji su
u Gospodinu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje
se trude u Gospodinu. Pozdravite
ljubljenu Persidu koja se mnogo
trudila u Gospodinu.
13 Pozdravite Rufa, izabranika u
Gospodinu, i majku njegovu i moju.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta,
Herma, Patrobu, Hermu i braću s
njima.
15 Pozdravite Filologa i Juliju,
Nereja i njegovu sestru, i Olimpu,
i sve svete koji su s njima.
16 Pozdravite jedan drugoga svetim
poljupcem. Pozdravljaju vas crkve
Kristove.
17 Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se
onih koji siju razdore i sablazni
protivno nauku kojem ste poučeni,
i klonite ih se.
18 Jer takvi ne služe Gospodinu
našemu Isusu Kristu, nego svom
vlastitom trbuhu, te lijepim riječima
i laskanjem zavode srca nedužnih.
19 Jer vaša je poslušnost doprla
do sviju. Radujem se, dakle, zbog
vas, ali htio bih da budete mudri
za dobro, a bezazleni za zlo.
20 A Bog mira satrt će ubrzo Sotonu
pod vašim nogama. Milost Gospo-
dina našega Isusa Krista s vama!
21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik
moj, i Lucije, i Jason i Sosipater,
rođaci moji.
22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja,
Tercije, koji napisah ovu poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac
moj i cijele crkve. Pozdravlja vas
Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
24 Milost Gospodina našega Isusa
Krista sa svima vama. Amen.
25 Onomu koji je moćan učvrstiti
vas, po mojem evanđelju i propovi-
jedanju Isusa Krista, po otkrivenju
tajne skrivene drevnim vremenima,
26 a sada očitovane i po proročkim
spisima, na zapovijed vječnoga
Boga, obznanjene za poslušnost
vjere svim narodima;
27 jedinomu, mudromu Bogu, po
Isusu Kristu: njemu slava u vijeke!
Amen.