Ivanu 1 

  1 U početku bijaše Riječ, i Riječ 
    bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog. 
  2 Ista u početku bijaše s Bogom. 
  3 Sve po njoj postade i bez nje ne 
    postade ništa što je postalo. 
  4 U njoj bijaše život i život bijaše 
    svjetlo ljudima. 
  5 I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga 
    ne obuze. 
  6 Pojavi se čovjek poslan od Boga, 
    ime mu Ivan. 
  7 On dođe kao svjedok da svjedoči 
    za Svjetlo, da svi uzvjeruju po njemu. 
  8 On ne bijaše Svjetlo, nego da svje-
    doči za Svjetlo. 
  9 Bijaše to Svjetlo istinito, koje ra-
    svjetljuje svakoga čovjeka što dolazi
    na ovaj svijet. 
 10 Na svijetu bijaše, i svijet po nje-
    mu posta, a svijet ga ne upozna. 
 11 K svojima dođe, a njegovi ga ne 
    primiše. 
 12 A svima koji ga primiše dade moć 
    da postanu djeca Božja, onima koji 
    vjeruju u njegovo ime; 
 13 koji nisu rođeni od krvi, ni od 
    volje tjelesne, ni od volje muževlje, 
    već od Boga. 

 14 I Riječ tijelom postade i prebi-
    vaše među nama; i promatrasmo
    slavu njegovu, slavu koju ima kao 
    jedinorođenac od Oca, pun milosti 
    i istine. 
 15 Ivan svjedoči za njega i viče: "To 
    je onaj za koga rekoh: koji za mnom 
    dolazi preda mnom je, jer bijaše 
    prije mene!" 
 16 Od punine njegove svi mi primi-
    smo, i to milost na milost. 
 17 Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, 
    a milost i istina dođe po Isusu Kristu. 
 18 Boga nitko nikada ne vidje, jedi-
    norođeni Sin, koji je u krilu Očevu, 
    on ga objavi. 
 19 A ovo svjedočanstvo Ivanovo 
    kad mu Židovi iz Jeruzalema po-
    slaše svećenike i levite da ga upitaju: 
    "Tko si ti?" 
 20 On prizna i ne zanijeka; prizna: 
    "Ja nisam Krist." 
 21 A oni ga upitaše: "Dakle što? Jesi 
    li Ilija?" Reče im: "Nisam." "Jesi li 
    Prorok?" On odgovori: "Ne." 
 22 Tada mu rekoše: "Tko si ti, da 
    dadnemo odgovor onima koji nas 
    poslaše? Što ti kažeš sam o sebi?" 
 23 On reče: "Ja sam glas koji viče u 
    pustinji: 'Poravnite put Gospodnji!' 
    kao što reče prorok Izaija." 
 24 A ti izaslanici bijahu od farizeja. 

 25 Oni ga upitaše: "Zašto onda krs-
    tiš ako nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 
 26 Ivan im odgovori rekavši: "Ja 
    krstim vodom, ali među vama stoji 
    netko koga ne poznate; 
 27 on je taj koji za mnom dolazi a
    prije mene je, komu ja nisam dosto-
    jan odriješiti remen na obući. 
 28 Sve se to zbilo u Betabari s onu 
    stranu Jordana, gdje je Ivan krštavao. 
 29 Sutradan ugleda Ivan Isusa gdje 
    dolazi k njemu i reče: "Evo Jaganjca 
    Božjega koji odnosi grijeh svijeta. 
 30 On je taj za koga rekoh: 'Poslije
    mene dolazi čovjek koji je preda 
    mnom, jer bijaše prije mene.' 
 31 Nisam ga poznavao; ali baš zato 
    dođoh i krstim vodom da se on ob-
    javi Izraelu." 
 32 I posvjedoči Ivan rekavši: "Pro-
    matrao sam Duha gdje silazi s neba 
    kao golub i ostaje na njemu. 
 33 Ja ga nisam poznavao, ali onaj 
    koji me posla krstiti vodom, on mi
    reče: 'Na koga vidiš da Duh silazi i 
    ostaje na njemu, to je onaj koji krsti 
    Duhom Svetim.' 
 34 Ja sam to vidio i svjedočim da je 
    taj Sin Božji." 
 35 Sutradan opet stajaše Ivan i dvo-
    jica njegovih učenika. 
 36 I gledajući na Isusa gdje prolazi,
    reče: "Evo Jaganjca Božjeg!" 
 37 Ona dva učenika čuše ga što go-
    vori i pođoše za Isusom. 
 38 Okrenuvši se, ugleda ih Isus kako
    ga slijede pa im reče: "Što tražite?" A 
    
    oni mu rekoše: "Rabbi," što preve-
    deno znači: učitelju, "gdje boraviš?" 
 39 Reče im: "Dođite i vidite." Oni
    dođoše i vidješe gdje boravi te osta-
    doše s njime taj dan. Bijaše otprilike 
    deseti sat. 
 40 Andrija, brat Šimuna Petra, bi-
    jaše jedan od dvojice koji čuše Ivana 
    i pođoše za njim. 
 41 On najprije nađe svoga brata 
    Šimuna pa mu reče: "Našli smo Me-
    siju", što prevedeno znači: Krist. 
 42 I dovede ga k Isusu. Pogledavši
    ga, Isus reče: "Ti si Šimun, sin Jonin,
    ti ćeš se zvati Kefa", što prevedeno
    znači: Petar.
 43 Sutradan zaželje Isus poći u Ga-
    lileju, pronađe Filipa i reče mu: 
    "Slijedi me!" 
 44 A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada 
    Andrijina i Petrova. 
 45 Filip nađe Natanaela pa mu reče: 
    "Našli smo onoga o kome je pisao 
    Mojsije u Zakonu, i Proroci: to je
    Isus, sin Josipov, iz Nazareta.
 46 A Natanael mu reče: "Iz Nazareta 
    može li što dobro biti?" Filip mu
    reče: "Dođi i vidi."
 47 Vidjevši Natanaela gdje  dolazi 
    k njemu, Isus reče za njega: "Evo 
    pravog Izraelca u kome nema lu-
    kavštine."
 48 Natanael mu reče: "Odakle me 
    poznaješ?" Isus mu odgovori: "Vid-
    jeh te prije nego što te Filip pozva, 
    dok si bio pod smokvom."
 49 Odgovarajući, Natanael mu reče:
    
    "Rabbi, ti si Sin Božji; ti si Kralj 
    Izraela!"
 50 Isus mu odgovori: "Jer ti rekoh: 
    'Vidjeh te pod pod smokvom', vje-
    ruješ? Vidjet ćeš i veće od toga." 
 51 I reče mu: "Zaista, zaista, kažem 
    vam, od sada ćete vidjeti nebo otvo-
    reno i anđele Božje kako uzlaze i 
    silaze nad Sina čovječjega." 

    Ivanu 2 
    
  1 Trećeg dana bi svadba u Kani 
    Galilejskoj; a bijaše ondje Isusova 
    majka. 
  2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i 
    njegovi učenici.
  3 Kad ponesta vina, reče Isusu nje-
    gova majka: "Vina nemaju."
  4 Isus joj reče: "Ženo, što ja imam s
    tobom? Moj čas još nije došao."
  5 Majka njegova reče slugama: "Što 
    god vam rekne, učinite."
  6 A bijaše ondje postavljeno šest
    kamenih posuda za pranje Židovi-
    ma, svaka od dvije do tri mjere.
  7 Reče im Isus: "Napunite posude 
    vodom!" I oni ih napuniše do ruba.
  8 I reče im: "Sada zagrabite i nosite 
    ravnatelju stola." I odniješe.
  9 Kad ravnatelj stola okusi vodu
    što posta vinom, a nije znao odakle
    je, ali su znale sluge koje zagrabiše
    vodu, on pozove zaručnika 
 10 i reče mu: "Svaki čovjek posluži
    najprije dobro vino, a kad se pona-
    piju gore; ti si dobro vino čuvao sve
    do sada."
 11 To prvo od znamenja učini Isus
    
    u Kani Galilejskoj, i objavi svoju
    slavu te njegovi učenici povjerovaše
    u njega.
 12 Nakon toga siđe u Kafarnaum,
    zajedno s majkom i svojom braćom 
    i učenicima svojim, te ostadoše on-
    dje kraće vrijeme.
 13 Bijaše blizu židovska Pasha, te
    Isus uziđe u Jeruzalem.
 14 I nađe u Hramu one što prodava-
    hu volove, ovce i golubove, i mje-
    njače novca gdje sjede.
 15 Načinivši bič od užeta sve ih is-
    tjera iz Hrama zajedno s ovcama i 
    volovima; i mjenjačima rasu novac 
    i isprevrta stolove.
 16 A onima što prodavahu golu-
    bove reče: "Nosite to odavde, ne
    pravite od kuće Oca mojega kuću
    trgovačku."
 17 I sjetiše se njegovi učenici da je 
    pisano: "Revnost za dom tvoj izjeda 
    me."
 18 Odgovoriše mu stoga Židovi i
    rekoše: "Koji nam znak pokazuješ
    da smiješ to činiti?"
 19 Odgovori im Isus: "Uništite ovaj 
    hram i u tri ću ga dana podići."
 20 Židovi stoga rekoše: "Četrdeset i
    šest godina gradio se ovaj hram a ti
    ćeš ga podići u tri dana?"
 21 Ali on je govorio o hramu svoga 
    tijela.
 22 Stoga se, kad uskrsnu od mrtvih,
    njegovi učenici sjetiše da im je to
    rekao i vjerovahu Pismu i riječi koju
    Isus reče.

 23 Dok bijaše u Jeruzalemu, za blag-
    dana Pashe, mnogi povjerovaše u
    njegovo ime promatrajući znamenja
    što je činio.
 24 Ali im se sam Isus nije povjeravao
    jer ih je sve poznavao;
 25 i nije trebalo da mu tko daje svje-
    dočanstvo o čovjeku jer znao je što
    je u čovjeku.

    Ivanu 3 
    
  1 Bijaše među farizejima neki
    čovjek imenom Nikodem, židovski
    poglavar. 
  2 On dođe k Isusu noću, i reče mu: 
    "Rabbi, znamo da si od Boga došao 
    kao učitelj, jer nitko ne može činiti 
    sva ta znamenja koja ti činiš osim
    ako Bog nije s njime." 
  3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, 
    kažem ti, tko se ne rodi nanovo ne
    može vidjeti kraljevstva Božjega."
  4 Reče mu Nikodem: "Kako se može 
    čovjek roditi kad je star; može li po 
    drugi put ući u utrobu majke svoje i 
    roditi se?"
  5 Isus mu odgovori: "Zaista, zaista, 
    kažem ti, ako se tko ne rodi iz vode 
    i Duha, ne može ući u kraljevstvo 
    Božje.
  6 Što je rođeno od tijela, tijelo je; što 
    je rođeno od Duha, duh je. 
  7 Ne čudi se što ti rekoh: 'Trebate se 
    nanovo roditi.'
  8 Vjetar puše gdje god hoće i čuješ 
    mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni 
    kamo ide: tako je i svaki koji je 
    rođen od Duha."
     
  9 Nikodem ga upita: "Kako to može 
    biti?"
 10 Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj 
    Izraelu pa ne rnaš to? 
 11 Zaista, zaista, kažem ti, govorimo 
    ono što znamo, i svjedočimo ono što 
    vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne 
    primate. 
 12 Ako vam rekoh zemaljske stvari
    pa ne vjerujete, što ako vam kažem
    nebeske, hoćete li vjerovati? 
 13 Nitko nije uzašao na nebo doli 
    onaj koji siđe s neba, Sin čovječji
    koji je na nebu. 
 14 I kao što Mojsije podiže zmiju u 
    pustinji, tako mora biti podignut Sin 
    čovječji,
 15 da svatko tko vjeruje u njega ne
    propadne, već ima život vječni.
 16 Jer je Bog tako ljubio svijet da je 
    Sina svoga, jedinorođenoga, dao da 
    svatko tko vjeruje u njega ne pro-
    padne nego ima život vječni.
 17 Jer Bog ne posla Sina svojega na 
    svijet da sudi svijetu nego da se svijet 
    spasi kroz njega.
 18 Tko vjeruje u njega ne osuđuje se, 
    a tko ne vjeruje već je osuđen, jer
    nije vjerovao u ime jedinorođenoga 
    Sina Božjega.
 19 A ovo je taj sud: Svjetlo je došlo 
    na svijet, ali ljudi više volješe tamu 
    nego Svjetlo jer njihova djela bijahu 
    zla. 
 20 Jer svatko tko čini zlo mrzi Svje-
    tlo i ne dolazi k Svjetlu da se ne 
    razotkriju djela njegova; 

 21 ali onaj tko čini istinu dolazi k 
    Svjetlu kako bi se očitovala njegova 
    djela, da su u Bogu učinjena."
 22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi
    učenici u pokrajinu Judeju. Tu je 
    boravio s njima i krštavao.
 23 Ivan je također krštavao, u Eno-
    nu blizu Salima, jer ondje bijaše 
    mnogo vode; i mnogi dolažahu i 
    bijahu kršteni.
 24 Jer Ivan još ne bijaše bačen u 
    tamnicu. 
 25 Tada izbi raspra o čišćenju iz-
    među Ivanovih učenika i nekih
    Židova.
 26 Dođoše k Ivanu i rekoše mu: 
    "Rabbi, onaj koji bijaše s tobom s
    onu stranu Jordana, za koga si ti 
    svjedočio, evo on krštava i svi dolaze
    k njemu."
 27 Ivan im odgovori: "Čovjek ne
    može ništa primiti ako mu nije dano 
    s neba. 
 28 Vi ste mi svjedoci da rekoh: 'Ni-
    sam ja Krist, nego poslan sam pred 
    njim.' 
 29 Tko ima zaručnicu zaručnik je;
    ali prijatelj zaručnikov, koji stoji i
    sluša ga, silno se raduje zbog za-
    ručnikova glasa. Ova se moja radost 
    ispunila. 
 30 On mora rasti, a ja se umanjivati.
 31 Onaj koji odozgor dolazi, on je 
    iznad sviju. Tko je sa zemlje zemalj-
    ski je i zemaljski govori. Onaj koji s
    neba dolazi, on je iznad sviju,
 32 i ono što je vidio i čuo za to 
    
    svjedoči, a svjedočanstvo njegova 
    nitko ne prima. 
 33 Tko je njegovo svjedočanstvo 
    primio, potvrđio je da je Bog istinit. 
 34 Jer onaj koga Bog posla Božje 
    riječi govori; a Bog Duha ne daje na 
    mjeru. 
 35 Otac ljubi Sina i sve je predao u 
    ruku njegovu. 
 36 Tko vjeruje u Sina ima život 
    vječni; a tko se ne pokorava Sinu
    neće vidjeti života, već gnjev Božji 
    ostaje na njemu.

    Ivanu 4 
    
  1 Kad Gospodin dozna da su fari-
    zeji čuli kako on, Isus, dobiva i kršta-
    va više učenika nego Ivan, 
  2 iako sam Isus nije krštavao već
    njegovi učenici,
  3 napusti Judeje i ponovno ode u
    Galileju. 
  4 A morao je proći kroz Samariju. 
  5 Dođe tako do samarijskog grada
    zvanog Sihar, blizu zemljišta koje
    Jakov dade svome sinu Josipu.
  6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
    Isus, umoran od puta, sjedne kraj
    zdenca. Bijaše otprilike šesti sat.
  7 Dođe neka žena, Samarijanka, za-
    hvatiti vode. Reče joj Isus: "Daj mi 
    piti!"
  8 Jer njegovi učenici bijahu otišli u 
    grad kupiti nešto za jelo.
  9 A žena Samarijanka mu reče: 
    "Kako ti, koji si Židov, tražiš od
    mene žene, Samarijanke, da ti dam
    piti?" Jer se Židovi ne druže sa 

    Samarijancima. 
 10 Isus joj odgovori: "Kad bi znala 
    dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 
    'Daj mi piti', ti bi od njega zatražila 
    i on bi ti dao živu vodu." 
 11 Reče mu žena: "Gospodine, ne-
    maš čime zahvatiti a zdenac je du-
    bok, otkud ti onda živa voda? 
 12 Zar si ti veći od našeg oca Jakova 
    koji nam dade ovaj zdenac; i sam je 
    iz njega pio, a i sinovi njegovi i stoka
    njegova?"
 13 Odgovori joj Isus: "Svatko tko pije 
    od te vode, ponovno će ožednjeti,
 14 ali tko pije od vode koju ću mu
    ja dati neće ožednjeti nikada, već
    će voda koju ću mu ja dati postati 
    u njemu izvorom vode što struji u
    život vječni."
 15 Reče mu žena: "Gospodine, daj 
    mi te vode da ne žeđam i ne moram 
    dolaziti ovamo zahvaćati."
 16 Isus joj reče: "Idi pozovi svoga 
    muža i vrati se ovamo!"
 17 Odgovori žena: "Ja nemam mu-
    ža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 
    'Nemam muža',
 18 jer pet si muževa imala, a ni ovaj 
    kojeg sada imaš nije ti muž. To si po 
    istini rekla."
 19 Reče mu žena: "Gospodine, vi-
    dim da si prorok. 
 20 Naši su očevi štovali na ovoj gori, 
    a vi kažete da je u Jeruzalemu mje-
    sto gdje treba štovati." 
 21 Isus joj reče: "Ženo, vjeruj mi, 
    dolazi čas kad nećete štovati Oca ni 
    
    na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 
 22 Vi štujete ono što ne poznate, 
    mi štujemo ono što poznamo jer je
    spasenje od Židova.
 23 Ali dolazi čas, sada je, kad će 
    istinski štovatelji Oca štovati u duhu 
    i istini, jer takve štovatelje želi Otac.
 24 Bog je duh i koji njega štuju tre-
    baju štovati u duhu i istini."
 25 Reče mu žena: "Znam da dolazi
    Mesija koji se zove Krist, kad on 
    dođe sve će nam objaviti." 
 26 Reče joj Isus: "Ja sam, ja koji ti
    govorim." 
 27 Nato dođoše njegovi učenici i
    čudiše se što razgovara s ženom, no
    nijedan ne reče: "Što tražiš?" ili
    "Zašto razgovaraš s njom?" 
 28 Tada žena ostavi svoj krčag i ode 
    u grad te reče ljudima: 
 29 "Dođite vidjeti čovjeka koji mi 
    reče sve što sam učinila; nije li to
    Krist?" 
 30 Oni tada iziđoše iz grada te do-
    đoše k njemu. 
 31 Za to vrijeme moljaše ga učenici 
    govoreći: "Rabbi, jedi." 
 32 Ali im on reče: "Ja imam za jesti
    jelo koje vi ne poznate." 
 33 Rekoše tada učenici jedan dru-
    gome: "Da mu nije tko donio nešto
    za jesti?" 
 34 Reče im Isus: "Moje je jelo vršiti 
    volju onoga koji me posla i njegovo
    djelo dovršiti. 
 35 Ne govorite li vi: 'još četiri mje-
    seca pa dolazi žetva?' Gle, kažem 
    
    vam, podignite oči svoje i pogledajte 
    polja, već su bijela za žetvu. 
 36 I koji žanje prima plaću i sabire 
    rod za život vječni, da se mogu zajed-
    no radovati koji sije i koji žanje. 
 37 Jer je istinita izreka: 'Jedan sije, 
    a drugi žanje.' 
 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se 
    niste trudili; drugi su se trudili, a vi 
    ste ušli u trud njihov." 
 39 Mnogi Samarijanci iz onoga gra-
    da povjerovaše u njega zbog riječi 
    žene koja je svjedočila: "Reče mi sve 
    što sam učinila."
 40 Kad Samarijanci dođoše k nje-
    mu moljahu ga da ostane kod njih; 
    i ostade ondje dva dana. 
 41 I mnogo više ih povjerova radi
    njegove riječi 
 42 pa rekoše ženi: "Više ne vjeru-
    jemo zbog tvojih riječi, jer sami 
    smo čuli i znamo da je on uistinu 
    Spasitelj svijeta - Krist."  
 43 Nakon dva dana ode odande u 
    Galileju. 
 44 Sam je Isus izjavio da prorok ne-
    ma časti u svom zavičaju. 
 45 Kad dakle stiže u Galileju, Gali-
    lejci ga primiše pošto su vidjeli što 
    je učinio u Jeruzalemu za blagdana;
    jer i oni bijahu uzašli na blagdan. 
 46 Dođe Isus ponovno u Kanu Ga-
    lilejsku, gdje je pretvorio vodu u vi-
    no. A bijaše ondje neki kraljevski 
    službenik kojemu je sin bolovao u 
    Kafarnaumu. 
 47 Čuvši da je Isus iz Judeje stigao u 
    
    Galileju, ode k njemu pa ga moljaše 
    da siđe i ozdravi mu sina, jer ovaj
    samo što nije umro. 
 48 Isus mu reče: "Ako ne vidite zna-
    menja i čudesa, nipošto nećete vje-
    rovati." 
 49 Reče mu kraljevski službenik: 
    "Gospodine, siđi prije nego mi umre 
    dijete." 
 50 Isus mu reče: "Idi, sin tvoj živi!" I
    čovjek povjerova riječi koju mu Isus 
    reče te ode. 
 51 Ali kako je silazio, u susret mu
    dođoše sluge te mu rekoše: "Tvoje
    dijete živi." 
 52 Raspita se od njih za sat kada mu 
    je krenulo nabolje. A oni mu rekoše: 
    "Jučer oko sedmoga sata pustila ga 
    vrućica." 
 53 Tada shvati otac da je to bilo 
    onoga sata kad mu Isus kaza: "Sin 
    tvoj živi." I povjerova on i sav njegov
    dom. 
 54 To drugo znamenje učini Isus ot-
    kada se vratio iz Judeje u Galileju. 

    Ivanu 5 
    
  1 Poslije toga bijaše židovski blag-
    dan pa Isus uzađe u Jeruzalem. 
  2 U Jeruzalemu kod Ovčjih vrata 
    nalazi se kupalište koje se hebrejski 
    nazivlje Bethesda, a ima pet trije-
    mova. 
  3 U njima je ležalo mnoštvo bole-
    snih, slijepih, hromih i uzetih: čekali 
    su da se voda pokrene.
  4 Anđeo bi silazio s vremena na
    vrijeme u bazen i pokretao vodu.
    
    Tko bi prvi sišao nakon što se voda 
    pokrene, ozdravio bi ma od kakve 
    bolesti bolovao.
  5 Bijaše tamo neki čovjek koji bolo-
    vaše trideset i osam godina.
  6 Opazi ga Isus gdje leži, i znajući da
    je već dugo u tom stanju reče mu: 
    "Želiš li ozdraviti?" 
  7 Bolesnik mu odgovori: "Gospodi-
    ne, nemam čovjeka koji bi me odnio 
    u bazen kad se voda pokrene, a dok 
    ja silazim drugi siđe prije mene." 
  8 Reča mu Isus: "Ustani, uzmi svoju 
    postelju i hodaj!"
  9 Odmah ozdravi čovjek, uzme svo-
    ju postelju i prohoda. A bijaše taj
    dan subota. 
 10 Zato Židovi rekoše ozdravljeno-
    mu: "Subota je, nije ti dopušteno
    nositi postelju!"
 11 On im odgovori: "Onaj koji me 
    ozdravio reče mi: 'Uzmi svoju po-
    stelju i hodaj!'" 
 12 Stoga ga upitaše: "Tko je čovjek 
    koji ti reče: 'Uzmi svoju postelju i 
    hodaj'?" 
 13 Ali ozdravljeni nije znao tko je 
    taj jer se Isus izgubio u mnoštvu
    koje je bilo na tome mjestu.
 14 Nakon toga nađe ga Isus u 
    Hramu i reče mu: "Evo, ozdravio si.
    Ne griješi više da ti se što gore ne 
    dogođi!" 
 15 Ode čovjek i javi Židovima da 
    je Isus taj koji ga je ozdravio. 
 16 Zbog toga Židovi progoniše
    Isusa i htjedoše ga ubiti, jer to 
    
    učini u subotu. 
 17 Ali im Isus odgovori: "Moj Otac 
    radi sve do sada pa i ja radim."
 18 Zbog toga su Židovi još više 
    htjeli ubiti ga, jer ne samo da je
    kršio subotu već je i Boga nazivao 
    svojim Ocem, izjednačujući tako
    sebe s Bogom.  
 19 Stoga im Isus odgovori: "Zaista, 
    zaista, kažem vam, Sin sam od sebe 
    ne može učiniti ništa, već ono što 
    vidi da čini Otac; jer štogod on čini 
    to jednako i Sin čini. 
 20 Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu 
    sve što sam čini; pokazat će mu i 
    veća djela od ovih, da se čudite. 
 21 Jer kao što Otac podiže mrtve i 
    oživljuje, tako i Sin oživljuje koga
    hoće. 
 22 Jer Otac ne sudi nikoga već je sav 
    sud predao Sinu,
 23 da svi časte Sina kao što časte 
    Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni 
    Oca koji ga posla. 
 24 "Zaista, zaista, kažem vam da
    onaj tko sluša moju riječ i vjeruje 
    onomu koji me posla, ima život 
    vječni i ne dolazi na sud, nego je 
    prešao iz smrti u život. 
 25 Zaista, zaista, kažem vam, dolazi 
    čas, već sada je, kad će mrtvi čuti glas 
    Sina Božjega, i koji čuju živjet će. 
 26 Kao što Otac ima život u sebi,
    tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 
 27 dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin 
    čovječji.
 28 Ne čudite se tome jer dolazi čas u
    
    koji će svi što su u grobovima čuti 
    njegov glas, 
 29 i izići će koji su činili dobro, na 
    uskrsnuće života, a koji su činili zlo 
    na uskrsnuće suda.
 30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti 
    ništa, kako čujem sudim, i moj je sud 
    pravedan jer ne tražim svoju volju 
    nego volju Oca koji me posla. 
 31 Ako ja svjedočim sam za se, moje
    svjedočanstvo nije istinito. 
 32 Drugi svjedoči za mene, i znam da
    je istinito svjedočanstvo kojim on 
    svjedoči za mene. 
 33 Vi poslaste k Ivanu i on je posvje-
    dočio za istinu.
 34 Ja ne primam svjedočanstva od 
    čovjeka već govorim ovo da se vi 
    spasite. 
 35 On bijaše svjetiljka koja gori i 
    svijetli, a vi se htjedoste samo na 
    tren radovati u njegovoj svjetlosti. 
 36 Ali ja imam svjedočanstvo veće 
    od Ivanova; jer djela koja mi Otac
    dade da izvršim, upravo djela koja 
    činim, svjedoče za mene, da me po-
    sla Otac. 
 37 I Otac koji me posla sâm je po-
    svjedočio za mene. Niti ste ikada
    čuli njegova glasa, niti ste vidjeli 
    njegova lika. 
 38 A ni njegova riječ ne prebiva u 
    vama jer ne vjerujete onomu koga 
    on posla. 
 39 Istražujete Pisma jer mislite po 
    njima imati život vječni, a upravo
    ona svjedoče za mene. 

 40 Ali vi nećete k meni da dođete, da
    imate život. 
 41 Slave od ljudi ja ne primam,
 42 ali vas upoznah: nemate ljubavi 
    Božje u sebi.
 43 Ja sam došao u ime svoga Oca i vi 
    me ne primate; dođe li tko drugi u 
    svoje ime, njega ćete primiti. 
 44 Kako biste mogli vjerovati kad 
    primate slavu jedan od drugoga, a 
    slavu koja dolazi od jedinoga Boga 
    ne tražite. 
 45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti 
    Ocu, ima tko vas tuži, Mojsije u ko-
    ga se uzdaste. 
 46 Jer da ste vjerovali Mojsiju i meni 
    biste vjerovali, jer o meni je on pisao. 
 47 Ali ako ne vjerujete njegovim 
    spisima, kako ćete mojim riječima 
    vjerovati?"

    Ivanu 6 
    
  1 Poslije toga ode Isus na drugu 
    stranu Galilejskog, ili Tiberijad-
    skog, mora. 
  2 Slijedilo ga veliko mnoštvo jer 
    vidješe znamenja koja učini na 
    bolesnima. 
  3 A Isus se pope na goru i sjeđaše 
    ondje sa svojim učenicima.
  4 Bijaše blizu Pasha, blagdan 
    Židova. 
  5 Podigavši oči, ugleda Isus kako 
    veliko mnoštvo dolazi k njemu pa 
    reče Filipu: "Gdje da kupimo kruha 
    da ovi mogu jesti?" 
  6 Ali to reče kušajući ga, jer znao 
    je što kani učiniti. 
  7 Filip mu odgovori: "Za dvjesto 
    denara kruha ne bi bilo dovoljno
    da svak dobije ponešto." 
  8 Reče mu jedan od njegovih učeni-
    ka, Andrija, brat Šimuna Petra: 
  9 "Ovdje je dječak koji ima pet ječ-
    menih kruhova i dvije ribice, ali što 
    je to za tolike?" 
 10 Reče Isus: "Neka ljudi posjeda-
    ju!" A bijaše mnogo trave na tome 
    mjestu. Posjedaše dakle muškarci, 
    njih oko pet tisuća. 
 11 I uze Isus kruhove te ih, pošto
    dade hvalu, davaše učenicima, a
    učenici onima što posjedaše. A ta-
    ko i od ribica, koliko god su htjeli. 
 12 Kada se nasitiše, reče svojim uče-
    nicima: "Skupite preostale ulomke 
    da ništa ne propadne!" 
 13 Oni dakle skupiše i napuniše
    dvanaest košara ulomaka od pet 
    ječmenih kruhova i dvije ribice što
    preostade onima koji su jeli. 
 14 Kad ljudi vidješe znamenje što ga 
    učini Isus, rekoše: "Ovo je uistinu 
    Prorok koji ima doći na svijet." 
 15 Kad Isus dozna da kane doći i
    nasilu ga učiniti kraljem, povuče se 
    ponovno u goru, posve sam. 
 16 A kad nasta večer, siđoše njegovi 
    učenici k moru, 
 17 i ušavši u lađicu krenuše preko
    mora, u Kafarnaum. I već se smrklo, 
    a Isus još nije došao k njima. 
 18 A more se uzburkalo od jakoga 
    vjetra. 
 19 Pošto tako odveslaše dvadeset 
    
    pet do trideset stadija ugledaše Isusa 
    gdje hoda po moru i približava se 
    lađici; i preplašiše se.
 20 Ali im on reče: "Ja sam, ne bojte 
    se!"
 21 Htjedoše ga uzeti u lađicu, a lađi-
    ca se istog trenutka nađe na obali 
    kamo iđahu. 
 22 Sutradan mnoštvo, koje osta s 
    druge strane mora, opazi da ne bi-
    jaše druge lađice osim one u koju
    uđoše njegovi učenici, i da Isus nije 
    ušao u lađicu s učenicima već da oni 
    odoše sami. 
 23 Međutim, iz Tiberijade stigoše 
    druge lađice blizu onoga mjesta gdje 
    jedoše kruh nakon što Gospodin 
    dade hvalu. 
 24 Kad dakle mnoštvo uvidje da Isus
    nije ondje, niti njegovi učenici, i sa-
    mi uđoše u lađice te dođoše u Kafar-
    naum tražeći Isusa. 
 25 Našavši ga s onu stranu mora 
    rekoše mu: "Učitelju, kad si došao 
    ovamo?" 
 26 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, 
    kažem vam: tražite me, ne stoga što 
    vidjeste znamenja, nego stoga što 
    jedoste kruha i nasitiste se. 
 27 Radite, ali ne za propadljivu hra-
    nu, već za hranu koja ostaje za život 
    vječni, nju će vam dati Sin čovječji 
    jer njega ovlasti Otac, Bog." 
 28 Stoga mu rekoše: "Što nam je 
    činiti da bismo radili djela Božja?" 
 29 Odgovarajući im, Isus reče: "Ovo
    je djelo Božje, da vjerujete u onoga 
    
    kojega on posla."
 30 Rekoše mu stoga: "Kakvo zna-
    menje ti činiš da možemo vidjeti i
    povjerovati ti? Što ti činiš? 
 31 Očevi naši jedoše manu u pusti-
    nji, kao što je pisano: 'Dade im kruh
    s neba za jelo'." 
 32 Reče im stoga Isus: "Zaista, zais-
    ta, kažem vam, nije vam Mojsije dao 
    kruh s neba, nego vam Otac moj daje 
    kruh s neba, kruh istiniti; 
 33 jer je kruh Božji onaj koji silazi 
    s neba, i daje život svijetu."
 34 Stoga mu rekoše: "Gospodine, 
    daj nam uvijek toga kruha." 
 35 Reče im Isus: "Ja sam kruh života,
    tko dolazi k meni neće ogladnjeti,
    i tko vjeruje u mene neće ožednjeti 
    nikada. 
 36 Ali rekoh vam: vidjeli ste me ali
    ne vjerujete.
 37 Svi koje mi daje Otac doći će k 
    meni, a onoga koji dođe neću izba-
    citi van.
 38 Jer siđoh s neba ne da bih vršio
    svoju volju, nego volju onoga koji 
    me posla. 
 39 A ovo je volja Oca koji me posla:
    da nikoga od onih koje mi dade ne
    izgubim nego ih uskrisim u posljed-
    nji dan. 
 40 A ovo je volja onoga koji me
    posla, da svatko tko vidi Sina i vje-
    ruje u njega ima život vječni i ja da 
    ga uskrisim u posljednji dan." 
 41 Židovi stoga mrmljahu protiv 
    njega jer je rekao: "Ja sam kruh koji 
    
    je sišao s neba."
 42 Govorahu: "Nije li to Isus, sin Jo-
    sipov, komu poznajemo oca i majku? 
    Kako sada govori: 'Siđoh s neba'?" 
 43 Isus im odvrati: "Ne mrmljajte 
    među sobom. 
 44 Nitko ne može doći k meni, osim
    ako ga privuče Otac koji me posla,
    i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 
 45 Pisano je u Prorocima: 'Svi će biti 
    poučeni od Boga'. Stoga svatko tko
    čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 
 46 Ne da je tko vidio Oca, samo onaj 
    koji je od Boga, on je vidio Oca. 
 47 Zaista, zaista, kažem vam: tko 
    vjeruje u mene ima život vječni. 
 48 Ja sam kruh života. 
 49 Vaši očevi jedoše manu u pustinji 
    i pomriješe. 
 50 Ovo je kruh koji s neba silazi, da 
    tko od njega jede ne umre. 
 51 Ja sam kruh živi koji je sišao s 
    neba: tko bude jeo od ovoga kruha,
    živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja 
    dati tijelo je moje, koje ću dati za 
    život svijeta. 
 52 Židovi se nato prepirahu među 
    sobom: "Kako nam ovaj može dati 
    tijelo svoje za jelo?" 
 53 Reče im stoga Isus: "Zaista, zais-
    ta, kažem vam: ako ne jedete tijela 
    Sina čovječjega i ne pijete njegove 
    krvi, nemate života u sebi. 
 54 Tko jede moje tijelo i pije moju 
    krv, ima život vječni, i ja ću ga uskri-
    siti u posljednji dan. 
 55 Jer tijelo je moje jelo istinsko, krv 
    
    je moja piće istinsko. 
 56 Tko jede moje tijelo i pije moju 
    krv, u meni ostaje i ja u njemu. 
 57 Kao što je mene poslao živi Otac 
    i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji 
    mene jede živjeti po meni. 
 58 Ovo je kruh koji je s neba sišao.
    Ne kao mana koju jedoše vaši oci i 
    pomriješe: tko jede ovaj kruh živjet 
    će zauvijek." 
 59 Sve to reče poučavajući u sina-
    gogi u Kafarnaumu. 
 60 Mnogi od njegovih učenika čuvši 
    to rekoše: "Tvrd je to govor, tko to
    može slušati?" 
 61 A Isus, znajući u sebi da njegovi 
    učenici zbog toga mrmljaju, reče im: 
    "Zar vas to sablažnjava? 
 62 A što ako vidite Sina čovječjega 
    kako uzlazi onamo gdje je prije bio? 
 63 Duh je onaj koji oživljuje, tijelo 
    ne koristi ništa. Riječi koje vam go-
    vorim duh su i život su. 
 64 Ali ima među vama nekih koji ne 
    vjeruju." Jer znao je Isus od početka
    koji su oni što ne vjeruju i tko će ga
    izdati. 
 65 I reče: "Stoga vam i rekoh da 
    nitko ne može doći k meni ako mu 
    nije dano od Oca mojega." 
 66 Otada se mnogi njegovi učenici 
    povukoše i više nisu išli s njime.
 67 Stoga Isus reče dvanaestorici: 
    "Želite li i vi otići?" 
 68 Odgovori mu Šimun Petar: "Go-
    spodine, kome ćemo otići? Ti imaš 
    riječi vječnoga života. 

 69 Mi povjerovasmo i spoznasmo: 
    Ti si Krist, Sin živoga Boga." 
 70 Odgovori im Isus: "Nisam li ja 
    izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je 
    od vas đavao." 
 71 Govoraše to o Judi Šimuna Iška-
    riotskoga, jednom od dvanaestori-
    ce, jer on ga je imao izdati. 

    Ivanu 7 
    
  1 Nakon toga je Isus obilazio po 
    Galileji; ne htjede u Judeju jer su 
    Židovi tražili da ga ubiju. 
  2 Bijaše blizu židovski Blagdan sje-
    nica. 
  3 Stoga mu njegova braća rekoše: 
    "Otiđi odavde i pođi u Judeju da i 
    tvoji učenici vide djela koja činiš. 
  4 Jer nitko ne čini ništa u tajnosti
    ako želi biti javno poznat. Ako već 
    činiš sve to, objavi se svijetu." 
  5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala 
    u njega. 
  6 Reče im stoga Isus: "Moje vrijeme 
    još nije došlo a za vas je vrijeme 
    svagda zgodno. 
  7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene 
    mrzi jer ja svjedočim o njemu, da su 
    mu djela zla. 
  8 Samo vi uziđite na ovaj blagdan. 
    Ja sada ne uzlazim na blagdan jer se
    moje vrijeme još nije ispunilo." 
  9 Rekavši im to, ostade u Galileji. 
 10 Ali kad njegova braća ođoše, uza-
    đe i on na blagdan, ne javno, nego 
    kao potajno. 
 11 A Židovi ga tražili na blagdan, 
    pitajući: "Gdje je onaj?" 

 12 I među narodom se mnogo šapu-
    talo o njemu. Jedni govorahu: "Do-
    bar je", no drugi rekoše: "Ne, nego 
    zavodi narod." 
 13 No nitko nije javno govorio o 
    njemu zbog straha od Židova. 
 14 Usred blagdana uziđe Isus u 
    Hram i naučavaše. 
 15 A Židovi se čudili govoreći: "Kako 
    ovaj poznaje Pisma a nije ih učio?" 
 16 Odgovori im Isus: "Moj nauk nije 
    moj, već onoga koji me posla. 
 17 Ako tko hoće vršiti volju njego-
    vu, znat će je li taj nauk od Boga ili 
    ja sam od sebe govorim. 
 18 Tko sam od sebe govori slavu 
    svoju traži, ali tko traži slavu onoga 
    koji ga posla, taj je istinit i u njemu 
    nema nepravednosti. 
 19 Nije li vam Mojsije dao Zakon, a
    nitko od vas ne vrši Zakona? Zašto 
    me hoćete ubiti?" 
 20 Odgovori mnoštvo: "Demona
    imaš; tko te hoće ubiti?" 
 21 Isus odgovori i reče im: "Jedno 
    djelo učinih i svi se čudite. 
 22 Stoga vam Mojsije dade obreza-
    nje, ne da je ono od Mojsija, nego 
    od otaca, i vi u subotu obrezujete 
    čovjeka. 
 23 Ako čovjek prima obrezanje u 
    subotu, da se ne bi prekršio Mojsi-
    jev zakon, zašto se ljutite na mene 
    što sam u subotu ozdravio svega 
    čovjeka? 
 24 Ne sudite po vanjštini nego sudi-
    te sudom pravednim!" 
 25 Tada neki iz Jeruzalema rekoše: 
    "Nije li to onaj koga hoće ubiti? 
 26 A evo, javno govori i ništa mu 
    ne kažu. Da nisu i glavari doista 
    spoznali da je on uistinu Krist? 
 27 Ali za ovoga znamo odakle je, a 
    Krist kad dođe, nitko neće znati 
    odakle je." 
 28 Tada Isus, koji poučavaše u Hra-
    mu, poviče: "Mene poznajete i znate 
    odakle sam! Ali ja nisam došao sam 
    od sebe, nego postoji istiniti koji me 
    posla; njega vi ne poznajete. 
 29 Ja ga poznajem, jer sam od njega; 
    on me posla."  
 30 Stoga su ga nastojali uhvatiti ali
    ipak nitko ne stavi ruku na nj, jer još 
    nije bio došao njegov čas. 
 31 Mnogi iz puka vjerovaše u njega 
    i govorahu: "Kada Krist dođe, hoće
    li učiniti više znamenja nego što ih 
    ovaj učini?" 
 32 Farizeji dočuše da to puk mrmlja
    o njemu. Poslaše farizeji i glavari 
    svećenički stražare da ga uhvate. 
 33 Reče im stoga Isus: "Još sam malo 
    vremena s vama pa odlazim k ono-
    mu koji me posla. 
 34 Tražit ćete me i nećete me naći; 
    a gdje sam ja, vi ne možete doći." 
 35 Židovi stoga rekoše među sobom: 
    "Kamo to ovaj kani poći da ga mi 
    nećemo naći? Zar kani poći k raselje-
    nima među Grcima i naučavati Grke? 
 36 Što li znači riječ koju reče: 'Tražit 
    ćete me i nećete me naći' i 'Gdje sam 
    ja, vi ne možete doći'?" 

 37 U posljednji, veliki dan blagdana,
    stajaše Isus i vikaše: "Ako je tko že-
    dan neka dođe k meni i neka pije! 
 38 Tko vjeruje u me, kako veli Pi-
    smo, 'iz njegove će utrobe poteći 
    rijeke žive vode!'" 
 39 To reče za Duha kojeg su imali 
    primiti oni što vjeruju u njega; jer
    Duh Sveti još ne bijaše dan, jer Isus
    još ne bijaše proslavljen.  
 40 Mnogi od puka, kad čuše te riječi, 
    govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 
 41 Drugi rekoše: "Ovo je Krist", a 
    neki rekoše: "Zar Krist dolazi iz Ga-
    lileje?" 
 42 "Ne kaže li Pismo da Krist dolazi 
    iz potomstva Davidova, iz Betlehe-
    ma, sela gdje bijaše David?" 
 43 Tako zbog njega nasta podijelje-
    nost u narodu. 
 44 Neki od njih ga htjedoše uhvatiti, 
    ali nitko ne stavi ruke na njega. 
 45 Dođoše stražari glavarima sveće-
    ničkim i farizejima, i ovi im rekoše: 
    "Zašto ga ne dovedoste?" 
 46 Stražari odgovoriše: "Nikada 
    neki čovjek nije govorio poput tog
    čovjeka." 
 47 Farizeji im stoga odgovore: "Zar 
    ste i vi zavedeni? 
 48 Je li tko od glavara ili od farizeja 
    povjerovao u njega? 
 49 Ali ova svjetina koja ne poznaje 
    Zakon, prokleta je." 
 50 Reče im Nikodem, jedan od njih,
    onaj koji noću dođe k njemu: 
 51 "Sudi li naš zakon čovjeku ako 
    
    se on prije ne sasluša i ne dozna što 
    je učinio?" 
 52 Odgovoriše mu: "Zar si i ti iz 
    Galileje? Ispitaj i istraži pa ćeš vi-
    djeti da iz Galileje ne ustaje nikakav
    prorok." 
 53 I odoše svaki svojoj kući.

    Ivanu 8 
    
  1 A Isus ode na Maslinsku goru. 
  2 U zoru ponovno dođe u Hram i
    sav mu puk pristupi; sjede i stade ih
    poučavati. 
  3 A pismoznanci i farizeji dovedu 
    mu ženu zatečenu u preljubu; po-
    stavivši je u sredinu 
  4 rekoše mu: "Učitelju, ova je žena 
    uhvaćena u samom činu preljuba. 
  5 U Zakonu nam je Mojsije naredio 
    takve kamenovati. Što ti kažeš na to?" 
  6 A to govorahu kušajući ga kako bi
    ga mogli optužiti. Ali Isus, sagnuvši
    se, pisaše prstom po zemlji. 
  7 A kako oni nastaviše ispitivati, on 
    se uspravi i reče im: "Tko je od vas 
    bez grijeha, neka prvi baci kamen na
    nju." 
  8 I ponovno se sagnuvši, nastavi 
    pisati po zemlji. 
  9 A oni, čuvši to, pokarani od savje-
    sti, stadoše odlaziti jedan za drugim, 
    počevši od starijih pa sve do posljed-
    njega; i osta Isus sam, i žena koja 
    stajaše u sredini. 
 10 Uspravivši se vidje Isus da nema
    nikoga osim žene pa joj reče: "Ženo, 
    gdje su tvoji tužitelji? Zar te nitko 
    ne osudi?" 

 11 Ona reče: "Nitko, Gospodine." 
    Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem:
    idi i ne griješi više!"
 12 Zatim im Isus ponovno progovo-
    ri: "Ja sam svjetlo svijeta; tko mene
    slijedi neće hoditi u tami, nego će 
    imati svjetlost života."
 13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svje-
    dočiš sam za se; svjedočanstvo tvoje 
    nije istinito."
 14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svje-
    dočim sam za se, svjedočanstvo je 
    moje istinito jer znam odakle dođoh 
    i kamo idem. Ali vi ne znate odakle 
    dolazim ni kamo idem.
 15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim 
    nikoga.
 16 Ako i sudim, moj je sud istinit 
    jer nisam sam, već ja i onaj koji me 
    posla, Otac. 
 17 I u vašem je Zakonu zapisano da 
    je svjedočanstvo dvojice istinito. 
 18 Ja svjedočim za se, a svjedoči i
    onaj koji me posla, Otac." 
 19 Nato mu reknu: "Gdje je tvoj 
    Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene 
    poznajete niti Oca mojega. Kad bi-
    ste poznavali mene, i Oca biste mo-
    ga poznavali."
 20 Te riječi izreče Isus u riznici dok 
    naučavaše u Hramu; i nitko ga ne 
    uhvati jer još ne bijaše došao njegov 
    čas.
 21 Isus im ponovno reče: "Ja odla-
    zim, a vi ćete me tražiti i u svojem 
    ćete grijehu umrijeti; kamo ja idem,
    vi ne možete doći."

 22 Židovi stoga rekoše: "Zar će se
    ubiti kad govori: 'Kamo ja idem, vi
    ne možete doći'?" 
 23 A on im reče: "Vi ste odozdol, ja 
    sam odozgor. Vi ste od ovoga svije-
    ta, ja nisam od ovoga svijeta.
 24 Stoga vam i rekoh da ćete umri-
    jeti u svojim grijesima; jer ako ne
    vjerujete da ja jesam, umrijet ćete u
    grijesima svojim." 
 25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" 
    Reče im Isus: "Ono što vam rekoh
    na početku.
 26 Mnogo toga imam o vama govo-
    riti i suditi; no onaj koji me posla
    istinit je, i što čuh od njega, to govo-
    rim svijetu."
 27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 
 28 Isus im stoga reče: "Kad podi-
    gnete Sina čovječjega, tada ćete 
    spoznati da ja jesam i da sam od 
    sebe ne činim ništa, nego govorim
    onako kako me Otac naučio.
 29 A onaj koji me posla sa mnom je;
    Otac me ne ostavlja sama jer ja uvi-
    jek činim što je njemu ugodno."
 30 Pošto to reče, mnogi povjerovaše 
    u njega.
 31 Stoga reče Isus Židovima koji mu 
    povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj 
    riječi, uistinu ste moji učenici;
 32 upoznat ćete istinu i istina će vas 
    osloboditi." 
 33 Odgovore mu: "Potomstvo smo 
    Abrahamovo i nikada nikome ni-
    smo robovali; kako ti govoriš: 'Po-
    stat ćete slobodni'?" 

 34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, 
    kažem vam, tko god čini grijeh, rob 
    je grijeha. 
 35 Rob ne ostaje u kući zauvijek; sin 
    ostaje zauvijek. 
 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zai-
    sta ćete biti slobodni. 
 37 Znam da ste potomstvo Abraha-
    movo; a ipak me želite ubiti jer
    moja riječ ne nalazi mjesta u vama. 
 38 Ja govorim što vidjeh u Oca; i vi 
    činite što čuste od svog oca."
 39 Oni mu odgovoriše: "Naš je otac 
    Abraham". Reče im Isus: "Da ste 
    djeca Abrahamova, djela biste 
    Abrahamova činili. 
 40 Ali eto, sada me želite ubiti, mene 
    koji vam rekoh istinu što sam je od 
    Boga čuo. Takvo što Abraham nije 
    činio.
 41 Vi činite djela oca svojega." Nato
    mu rekoše: "Mi se nismo rodili iz 
    preljuba, imamo jednoga Oca - 
    Boga." 
 42 Reče im stoga Isus: "Kad bi Bog 
    bio vaš Otac, mene biste ljubili jer ja 
    od Boga iziđoh i dođoh; nisam sam 
    od sebe došao, nego me on posla. 
 43 Zašto ne razumijete moj govor? 
    Jer niste kadri slušati riječ moju.
 44 Vaš je otac đavao i hoćete vršiti 
    prohtjeve oca svojega. On bijaše 
    ubojica ljudi od početka i ne stajaše 
    u istini, jer nema istine u njemu. Kad 
    govori laž, od svojega govori: jer je 
    lažac i otac laži. 
 45 A meni, jer istinu govorim, meni 
    
    ne vjerujete.
 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? 
    Ali ako istinu govorim, zašto mi ne 
    vjerujete? 
 47 Tko je od Boga, sluša Božje riječi; 
    vi ne slušate zato jer niste od Boga." 
 48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kaže-
    mo li dobro da si ti Samarijanac i da 
    imaš demona?" 
 49 Odgovori Isus: "Ja nemam demo-
    na, nego častim Oca svojega, a vi 
    mene obeščašćujete. 
 50 No ne tražim ja svoju slavu; ima 
    tko traži i sudi.
 51 Zaista, zaista, kažem vam, ako 
    tko drži moju riječ, neće vidjeti 
    smrti nikada."
 52 Rekoše mu Židovi: "Sada znamo
    da imaš demona. Abraham umrije, 
    i proroci, a ti govoriš: 'Ako tko drži
    moju riječ, neće okusiti smrt nika-
    da.' 
 53 Zar si ti veći od oca našega Abra-
    hama, koji umrije? Pa i proroci po-
    mriješe. Kime se ti praviš?"
 54 Odgovori Isus: "Ako ja slavim
    sam sebe, slava moja nije ništa. Otac
    moj mene slavi; za njega vi velite da 
    je vaš Bog,
 55 a ne upoznaste ga, no ja ga znam;
    ako kažem da ga ne znam, bit ću 
    poput vas: lažljivac; no znam ga i 
    riječ njegovu držim.
 56 Abraham, otac vaš, usklikta od
    radosti što će vidjeti moj Dan, i vidje 
    i obradova se." 
 57 Rekoše mu nato Židovi: "Nemaš
    
    ni pedeset godina, a vidio si Abra-
    hama?" 
 58 Reče im Isus: "Zaista, zaista, ka-
    žem vam, prije negoli Abraham po-
    sta, ja jesam."
 59 Nato pograbiše kamenje da bace 
    na nj; no Isus se sakri te iziđe iz 
    Hrama hodajući posred njih; i tako
    prođe. 

    Ivanu 9 
    
  1 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa 
    od rođenja.
  2 I upitaše ga njegovi učenici: 
    "Učitelju, tko sagriješi što se slijep 
    rodio, on ili njegovi roditelji?" 
  3 Odgovori Isus: "Niti sagriješi on, 
    niti njegovi roditelji, nego je to zato 
    da bi se na njemu očitovala djela 
    Božja."
  4 Valja mi činiti djela onoga koji
    me posla dok je još dan; dolazi noć, 
    kad nitko ne može raditi.
  5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam 
    svijeta." 
  6 To rekavši, pljunu na zemlju i
    načini blato od pljuvačke pa prema-
    za slijepcu oči. 
  7 I reče mu: "Idi, operi se u bazenu
    Siloamu!" što znači: "Poslan. Ode
    onaj, umije se pa se vrati gledajući. 
  8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali 
    prije kad bijaše slijep rekoše: "Nije 
    li to onaj koji je sjedio i prosio?" 
  9 Jedni rekoše: "On je", a drugi: "Samo
    mu je sličan." On reče: "Da, ja sam!" 
 10 Nato mu rekoše: "Kako su ti se
    otvorile oči?"

 11 On odgovori: "Čovjek koji se zove 
    Isus načini blato i premaza mi oči i 
    reče mi: 'Idi do bazena Siloama i operi 
    se.' Odoh, oprah se i progledah."
 12 Stoga mu rekoše: "Gdje je on?" 
    Reče im: "Ne znam." 
 13 Tada bivšeg slijepca odvedoše fa-
    rizejima. 
 14 A bijaše subota kad Isus načini 
    blato i otvori mu oči.
 15 Stoga ga farizeji ponovno upi-
    taše kako je progledao. On im reče: 
    "Stavio je blato na moje oči, ja se 
    oprah i evo vidim." 
 16 Nato neki od farizeja rekoše: 
    "Nije taj čovjek od Boga, ne drži 
    subotu." Drugi rekoše: "A kako bi 
    čovjek grešnik mogao činiti takva 
    znamenja?" I bijaše među njima po-
    dijeljenost. 
 17 Zatim ponovno rekoše slijepcu: 
    "Što ti kažeš za njega? Ta otvorio ti 
    je oči." A on reče: "Prorok je!" 
 18 Ali Židovi ne vjerovahu da on 
    bijaše slijep i da je progledao, sve
    dok ne dozvaše roditelje toga koji je 
    progledao 
 19 i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za 
    koga kažete da se slijep rodio? Kako 
    to da sada vidi?" 
 20 Odgovore im njegovi roditelji: 
    "Znamo da je ovo naš sin i da se 
    slijep rodio;
 21 a kako sada vidi, to mi ne znamo; 
    i tko mu je otvorio oči, ne znamo. 
    Odrastao je, njega pitajte; neka sam 
    o sebi govori." 

 22 To rekoše njegovi roditelji jer 
    se bojahu Židova; jer Židovi se već
    bijahu dogovorili da se svaki koji
    njega prizna Kristom ima isključiti
    iz sinagoge. 
 23 Zbog toga rekoše njegovi rodite-
    lji: "Odrastao je, njega pitajte."
 24 Pozvaše stoga po drugi put čovje-
    ka koji bijaše slijep i rekoše mu: 
    "Podaj slavu Bogu; mi znamo da je 
    taj čovjek grešnik."
 25 On im stoga odgovori: "Je li on
    grešnik, ja ne znam. Jedno znam: 
    bijah slijep, a sada vidim."
 26 I rekoše mu opet: "Što ti učini? 
    Kako ti otvori oči?" 
 27 On im odgovori: "Već vam rekoh 
    i ne slušaste me: što opet hoćete 
    čuti? Zar želite i vi postati njegovim 
    učenicima?" 
 28 Nato ga izgrdiše i rekoše: "Ti si 
    njegov učenik, a mi smo učenici 
    Mojsijevi. 
 29 Mi znamo da je Mojsiju govorio 
    Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle 
    je."
 30 Odgovori im čovjek, rekavši: "Zai-
    sta, to i jest čudnovato da vi ne znate 
    ni odakle je, a meni je otvorio oči.
 31 Znamo da Bog grešnike ne usli-
    šava; nego ako je tko bogobojazan i 
    vrši volju njegovu, toga uslišava. 
 32 Otkako je vijeka nije se čulo da 
    bi tko otvorio oči nekomu tko se 
    slijep rodio.
 33 Da ovaj nije od Boga, ne bi mo-
    gao činiti ništa." 

 34 Odgovoriše mu: "Sav si se u gri-
    jesima rodio, i ti da nas učiš?" I iz-
    baciše ga van.
 35 Dočuo Isus da su onoga izbacili 
    pa mu, našavši ga, reče: "Vjeruješ li
    ti u Sina Božjega?" 
 36 Odgovori mu ovaj: "Tko je taj, 
    Gospodine, da bih vjerovao u njega?" 
 37 I reče mu Isus: "Već si ga vidio;
    to je onaj koji govori s tobom."
 38 A on reče: "Vjerujem, Gospodi-
    ne!" I iskaza mu štovanje.
 39 A Isus reče: "Radi suda ja dođoh 
    na ovaj svijet: da progledaju koji ne 
    vide, a koji vide, da oslijepe."
 40 A čuli sve to neki od farizeja što
    su bili s njime pa mu rekoše: "Zar 
    smo i mi slijepi?" 
 41 Reče im Isus: "Da ste slijepi, ne 
    biste imali grijeha; no vi govorite: 
    'Vidimo', pa grijeh vaš ostaje.

    Ivanu 10 
    
  1 "Zaista, zaista, kažem vam, 
    tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, 
    nego se uspinje na drugom mjestu, 
    taj je kradljivac i razbojnik.
  2 A tko na vrata ulazi, pastir je 
    ovcama. 
  3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju 
    njegov glas; on ovce svoje zove ime-
    nom pa ih izvodi. 
  4 A kad ovce svoje izvede, pred nji-
    ma ide, i ovce idu za njim jer poznaju 
    glas njegov.
  5 Za tuđincem ni u kom slučaju neće
    ići, već će pobjeći od njega jer ne
    poznaju tuđinčeva glasa."

  6 Isus im ispriča tu prispodobu, ali 
    oni ne razumješe što im htjede reći.
  7 Stoga im Isus ponovno reče: "Zai-
    sta, zaista, kažem vam, ja sam vrata 
    ovcama.
  8 Svi koji dođoše prije mene, kra-
    dljivci su i razbojnici; ali ih ovce
    ne poslušaše.
  9 Ja sam vrata: tko kroz mene uđe,
    spasit će se; i ulazit će i izlaziti i pašu
    nalaziti.
 10 Kradljivac dolazi samo da ukra-
    de, ubije i uništi: ja dođoh da imaju
    život - da ga imaju u izobilju."
 11 "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri
    život svoj polaže za ovce.
 12 Ali najamnik, koji nije ni pastir
    ni vlasnik ovaca, kad vidi vuka gdje
    dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk
    grabi i rastjeruje ovce.
 13 Najamnik bježi jer je najamnik
    i nije ga briga za ovce.
 14 Ja sam pastir dobri i poznajem
    svoje i moje poznaju mene.
 15 Kao što mene poznaje Otac i ja
    poznajem Oca; i život svoj polažem
    za ovce.
 16 Imam i drugih ovaca koje nisu iz
    ovog ovčinjaka. I njih moram dove-
    sti i glas moj će slušati; i bit će jedno
    stado, jedan pastir.
 17 Zbog toga me ljubi Otac što po-
    lažem svog život da bih ga ponovno
    mogao uzeti.
 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego
    ga ja polažem sam od sebe. Vlast
    imam položiti ga i vlast imam opet
    
    ga uzeti. Tu zapovijed primih od 
    Oca svoga."
 19 Među Židovima ponovno 
    nasta podjela zbog tih riječi.
 20 Mnogi od njih rekoše: "Demona 
    ima pa mahnita! Zašto ga slušate?" 
 21 Drugi pak rekoše: "Nisu to riječi 
    opsjednuta demonom. Zar može 
    demon slijepima oči otvoriti?"
 22 Svetkovao se u Jeruzalemu Blag-
    dan posvećenja, a bila je zima. 
 23 Isus je obilazio Hramom po trije-
    mu Salomonovu.
 24 Okružiše ga Židovi i rekoše mu: 
    "Dokle ćeš nam držati dušu u neiz-
    vjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam 
    otvoreno!"
 25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa 
    ne vjerujete. Djela što ih činim u ime 
    Oca svojega, ona svjedoče za mene.
 26 Ali vi ne vjerujete jer niste od 
    mojih ovaca, kao što vam i rekoh. 
 27 Ovce moje glas moj slušaju; ja ih 
    poznajem i one idu za mnom;
 28 ja im dajem život vječni te neće 
    propasti nikada, i nitko ih neće ugra-
    biti iz moje ruke. 
 29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći 
    je od svih, i nitko ne može ugrabiti 
    iz ruke Očeve.
 30 Ja i Otac jedno smo."
 31 Židovi stoga ponovno pograbiše 
    kamenje da bi ga kamenovali.
 32 Odgovori im Isus: "Mnoga vam 
    dobra djela Očeva pokazah, za koje 
    me od tih djela kamenujete?"
 33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog
    
    dobra te djela ne kamenujemo, ne-
    go zbog hule, što se ti, iako čovjek,
    praviš Bogom."
 34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano
    u vašem Zakonu: 'Ja rekoh: bogovi 
    ste.' 
 35 Ako bogovima nazva one kojima 
    je dana riječ Božja, a Pismo se ne 
    može ukinuti,
 36 kako vi onome koga Otac posveti 
    i posla na svijet kažete: 'Huliš!' jer
    rekoh: 'Sin sam Božji!'
 37 Ako ne činim djela Oca svoga, 
    ne vjerujte mi;
 38 ali ako činim, sve ako meni ne 
    vjerujete, djelima vjerujte, da spo-
    znate i uzvjerujete da je Otac u meni
    i ja u Ocu."
 39 Nato ponovno nastojahu uhvatiti
    ga, ali im izmaknu iz ruku.
 40 I ode opet na onu stranu Jordana,
    na mjesto gdje je Ivan najprije
    krstio; i ostade ondje. 
 41 A mnogi dođoše k njemu i reko-
    še: "Ivan doduše ne učini nijednog 
    znamenja, ali sve što reče o ovome
    bijaše istina." 
 42 I mnogi ondje povjerovaše u njega.

    Ivanu 11 
    
  1 Bijaše neki bolesnik, Lazar
    iz Betanije, iz sela Marije i Marte,
    sestre njezine.
  2 Bijaše to ona Marija što pomaza 
    Gospodina pomašću i obrisa mu no-
    ge svojom kosom, njezin brat Lazar 
    bijaše bolestan.
  3 Sestre stoga poslaše po njega s
    
    porukom: "Gospodine, evo onaj ko-
    ga ljubiš bolestan je." 
  4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije 
    na smrt, nego na slavu Božju, da se 
    Sin Božji po njoj proslavi."
  5 A Isus ljubljaše Martu, njezinu 
    sestru i Lazara. 
  6 Kad ču da je bolestan, ipak ostade
    još dva dana u onome mjestu gdje 
    bijaše. 
  7 Nakon toga reče učenicima: "Po-
    đimo opet u Judeju!" 
  8 Rekoše mu učenici: "Učitelju, 
    Židovi su sad tražili da te kamenuju
    a opet ideš onamo?"
  9 Odgovori Isus: "Nema li dan dva-
    naest sati? Ako tko hoda danju ne 
    spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga 
    svijeta. 
 10 Ali hoda li tko noću, spotiče se 
    jer nema svjetlosti u njemu." 
 11 To reče, a onda im doda: "Lazar, 
    prijatelj naš, zaspa, no idem probu-
    diti ga." 
 12 Rekoše stoga njegovi učenici: 
    "Gospodine, ako zaspa, ozdravit će."
 13 No Isus to reče o njegovoj smrti, 
    a oni mišljahu da govori o spavanju, 
    o snu.
 14 Tada im Isus reče otvoreno: "La-
    zar je umro. 
 15 Radujem se poradi vas što ne 
    bijah ondje, da uzvjerujete. Nego 
    pođimo k njemu."
 16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče 
    suučenicima: "Hajdemo i mi da u-
    mremo s njime!" 

 17 Došavši dakle Isus, nađe da je
    onaj već četiri dana u grobu. 
 18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema,
    otprilike petnaest stadija,
 19 i mnogi su Židovi bili došli tješiti 
    Martu i Mariju zbog brata njihova.
 20 Kad Marta doču da Isus dolazi, 
    pođe mu u susret; a Marija sjeđaše 
    kod kuće.
 21 Tada Marta reče Isusu: "Gospo-
    dine, da si bio ovdje brat moj ne bi
    umro. 
 22 Ali i sada znam da što god zaišteš 
    od Boga, dat će ti Bog." 
 23 Reče joj Isus: "Uskrsnut će brat 
    tvoj!" 
 24 Reče mu Marta: "Znam da će 
    uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji 
    dan." 
 25 Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće 
    i život: tko u mene vjeruje, ako i 
    umre, živjet će; 
 26 i svatko tko živi i vjeruje u me-
    ne, neće umrijeti nikada. Vjeruješ 
    li ovo?" 
 27 Odgovori mu: "Da, Gospodine;
    ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji,
    koji dolazi na svijet."
 28 Rekavši to ode i potajno zovnu
    svoju sestru Mariju i reče joj:
    "Došao je učitelj i zove te."
 29 Ona, kad to ču, brzo ustane i 
    dođe k njemu. 
 30 Isus još nije došao u selo, nego 
    bijaše na mjestu gdje ga je susrela 
    Marta. 
 31 Kad Židovi, koji su bili s njom u 
    
    kući i tješili je, vidješe kako je Marija
    brzo ustala i izišla, pođoše za njom,
    govoreći: "Ide na grob plakati."
 32 A kad Marija dođe onamo gdje 
    bijaše Isus, ugledavši ga baci mu se 
    pred noge govoreći: "Gospodine, da 
    si bio ovdje, ne bi umro moj brat." 
 33 Kad je vidje Isus gdje plače, a i 
    Židovi koji dođoše s njom plakahu,
    potrese se u duhu i uzbudi,
 34 pa reče: "Gdje ste ga položili?" 
    Rekoše mu: "Gospodine, dođi i vidi."
 35 Isus zaplaka.
 36 Nato Židovi rekoše: "Gle, kako 
    ga ljubljaše."
 37 A neki od njih rekoše: "Nije li
    ovaj, koji je slijepcu otvorio oči, 
    mogao učiniti da taj ne umre?"
 38 Tada Isus, ponovno duboko po-
    tresen, dođe k grobu. Bijaše to pe-
    ćina, a na nju navaljen kamen. 
 39 Isus reče: "Uklonite kamen!" 
    Kaže mu sestra pokojnikova, Marta: 
    "Gospodine, već smrdi, ta četvrti je 
    dan." 
 40 Reče joj Isus: "Nisam li ti rekao,
    budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu 
    Božju?" 
 41 Ukloniše dakle kamen s mjesta
    gdje mrtvac bijaše položen. A Isus 
    podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si 
    me uslišao.
 42 Ja sam znao da me svagda usli-
    šavaš; no rekoh to zbog mnoštva što
    stoji uokolo, da vjeruju da si me ti 
    poslao." 
 43 Rekavši to, jakim glasom viknu: 
    
    "Lazare, iziđi!" 
 44 I iziđe mrtvac, nogu i ruku pove-
    zanih mrtvčkim povojima, i lica
    omotana ručnikom. Isus im reče:
    "Odriješite ga i pustite neka ide!"
 45 Tada mnogi od Židova koji bija-
    hu došli k Mariji, kad vidješe što Isus 
    učini, povjerovaše u nj.
 46 Ali neki od njih odu farizejima i 
    ispričaše im što Isus učini.
 47 Stoga glavari svećenički i farizeji 
    skupiše vijeće, pa rekoše: "Što da 
    radimo? Jer ovaj čovjek čini mnoga 
    znamenja. 
 48 Ako ga pustimo tako, svi će po-
    vjerovati u njega pa će doći Rimljani 
    i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
 49 A jedan od njih, Kajfa, veliki 
    svećenik one godine, reče im: "Vi 
    ništa ne znate,
 50 niti shvaćate kako je za nas bolje 
    da jedan čovjek umre za narod, nego 
    da sav narod propadne."
 51 Ali to ne reče sam od sebe, nego 
    kao veliki svećenik one godine pro-
    rokova da Isus ima umrijeti za na-
    rod; 
 52 i ne samo za narod nego i zato da 
    raspršenu djecu Božju skupi u jedno. 
 53 Toga se dana dakle dogovore da 
    ga ubiju. 
 54 Zbog toga se Isus više nije javno 
    kretao među Židovima, nego ode
    odatle u kraj blizu pustinje, u grad 
    zvani Efrajim, i ostade ondje s uče-
    nicima svojim. 
 55 Bijaše blizu židovska Pasha i 
    
    mnogi iz zemlje uziđoše u Jeruza-
    lem da se očiste prije Pashe.
 56 Tražiše dakle Isusa te stojeći u 
    Hramu jedan drugome govorahu:
    "Što vam se čini, zar ne kani doći na 
    blagdan?" 
 57 A glavari svećenički i farizeji 
    izdadoše zapovijed da, ako tko saz-
    na gdje je, neka dojavi kako bi ga 
    uhvatili.

    Ivanu 12 
    
  1 Šest dana prije Pashe dođe 
    Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar,
    onaj što umrije; onaj kojega Isus 
    uskrisi od mrtvih. 
  2 Ondje mu prirediše večeru: Marta
    posluživaše a Lazar bijaše jedan od
    njegovih sustolnika.
  3 Tada Marija, uzevši libru prave
    dragocjene nardove pomasti, pomaže
    Isusu noge i otare mu ih svojom
    kosom; a kuća se napuni mirisom
    pomasti.
  4 Nato reče jedan od njegovih uče-
    nika, Juda Šimuna Iškariotskog,
    onaj što ga je imao izdati:
  5 "Zašto se ta pomast nije prodala za
    trista denara, i to dalo siromasima?"
  6 Ali ne reče to zbog toga što mu
    bijaše stalo do siromaha, nego zato
    što bijaše kradljivac: imao je kesu, i
    uzimao što se u nju stavljalo.
  7 Nato Isus reče: "Pusti ju, čuvala je
    to za dan mog ukopa.
  8 Jer siromahe imate uvijek sa so-
    bom, ali mene nemate uvijek." 
  9 Silno mnoštvo Židova dozna da je 
    
    Isus ondje; i dođoše, ne samo zbog
    Isusa, već i zato da vide Lazara koje-
    ga je uskrisio od mrtvih.
 10 A glavari svećenički odlučiše
    ubiti i Lazara,
 11 jer su zbog njega mnogi Židovi
    odlazili i vjerovali u Isusa.
 12 Sutradan veliko mnoštvo što
    dođe na blagdan, čuvši da Isus dolazi
    u Jeruzalem, 
 13 uze palmove grane i iziđe mu u
    susret; i vikahu: "Hosana, blagoslo-
    vljen koji dolazi u ime Gospodnje,
    Kralj Izraelov!"
 14 Pronašavši magarčića sjedne Isus 
    na nj kao što je pisano:  
 15 "Ne boj se, 
    kćeri Sionska: evo, kralj tvoj dolazi 
    sjedeći na mladunčetu magaričinu! 
 16 To učenici njegovi isprva ne ra-
    zumješe, ali pošto je Isus bio prosla-
    vljen, prisjetiše se da je sve to bilo o
    njemu napisano, i da mu to učiniše.
 17 Svjedočilo je i mnoštvo koje bi-
    jaše s njime kad pozva Lazara iz gro-
    ba i uskrisi ga od mrtvih.
 18 Stoga mu mnoštvo iziđe u susret,
    jer čuše da je učinio to znamenje. 
 19 Farizeji stoga rekoše među so-
    bom: "Vidite da ne postižete ništa.
    Eno, svijet ode za njim."
 20 A bijahu i neki Grci među onima
    koji se dođoše pokloniti na blagdan.
 21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide
    galilejske pa ga zamole, rekavši: "Go-
    spodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."
 22 Dođe Filip i kaže to Andriji, pa
    Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

 23 Isus im odgovori: "Došao je čas
    da se proslavi Sin čovječji.
 24 Zaista, zaista, kažem vam: ako
    zrno pšenice ne padne na zemlju i ne
    umre, ostaje samo; umre li, donosi
    mnogo roda.
 25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga,
    a tko mrzi svoj život na ovome svije-
    tu, sačuvat će ga za život vječni.
 26 Ako mi tko služi, neka me slijedi;
    i gdje sam ja, ondje će biti i moj
    sluga. Ako mi tko služi, počastit će
    ga moj Otac.
 27 Sad mi je duša potresena, i što da
    kažem? Oče, izbavi me od ovoga
    časa? Ali zato dođoh u ovaj čas.
 28 Oče, proslavi ime svoje." Nato
    dođe glas s neba: "Proslavio sam i
    opet ću proslaviti!"
 29 Mnoštvo što je ondje stajalo i
    slušalo govoraše: "Zagrmjelo je."
    Drugi rekoše: "Anđeo mu je govorio."
 30 Odgovori Isus i reče: "Ovaj glas
    nije došao radi mene, nego radi vas.
 31 Sada je sud ovomu svijetu; sada
    će knez ovoga svijeta biti izbačen.
 32 A ja, kad budem podignut sa zem-
    lje, sve ću privući k sebi."
 33 To reče naznačivši kakvom će
    smrću umrijeti.
 34 Odgovori mu mnoštvo: "Mi smo
    iz Zakona čuli da Krist ostaje za-
    uvijek, kako onda ti govoriš da Sin
    čovječji treba biti podignut? Tko je
    taj Sin čovječji?"
 35 Isus im nato reče: "Još je malo
    vremena Svjetlo s vama. Hodite dok
    
    imate Svjetlo da vas ne obuzme ta-
    ma. A tko hodi u tami ne zna kamo
    ide. 
 36 Dok imate Svjetlo, vjerujte u
    Svjetlo da postanete sinovi Svjetla."
    To Isus reče, a onda ode i sakri se od
    njih. 
 37 Iako je pred njima učinio tolika
    znamenja, ne povjerovaše u njega,
 38 kako bi se ispunila riječ koju
    kaza prorok Izaija: "Gospodine, tko
    povjerova našoj poruci? Komu li se
    otkri ruka Gospodnja?"
 39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer
    Izaija ponovno reče:
 40 "Zaslijepio im je oči, otvrdnuo
    srce; da očima ne vide, srcem ne
    razumiju, te se ne obrate da ih
    ozdravim."
 41 Reče to Izaija kad je vidio slavu
    njegovu te o njemu govorio.
 42 Ipak su i mnogi od glavara vjero-
    vali u njega, ali zbog farizeja nisu to
    priznavali, da ne budu izopćeni iz
    sinagoge; 
 43 jer slavu ljudsku volješe više ne-
    goli slavu Božju.
 44 A Isus povika: "Tko vjeruje u
    mene, ne vjeruje u mene, nego u
    onoga koji me posla;
 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji
    me posla. 
 46 Ja, Svjetlo, dođoh na svijet da
    nijedan koji u mene vjeruje ne osta-
    ne u tami. 
 47 I sluša li tko moje riječi, a ne vjeru-
    je, ja ga ne sudim; jer nisam došao
    
    svijetu suditi, nego svijet spasiti.
 48 Tko mene odbacuje i riječi moje
    ne prima, ima tko ga sudi: riječ koju
    sam govorio, ona će mu suditi u po-
    sljednji dan.
 49 Jer ja nisam govorio sam od sebe,
    nego onaj koji me posla, Otac, on mi
    dade zapovijed što da kažem i što
    da govorim; 
 50 i znam da je zapovijed njegova
    život vječni. Što ja dakle govorim,
    govorim kako mi je rekao Otac."

    Ivanu 13 
    
  1 Pred sam blagdan Pashe, zna-
    jući da mu je došao čas da prijeđe 
    s ovoga svijeta k Ocu, Isus, budući 
    da je ljubio svoje, one u svijetu, do 
    kraja ih je ljubio. 
  2 A za večerom je đavao već bio 
    ubacio u srce Judi Šimuna Iškariot-
    skoga da ga izda. 
  3 Isus, znajući da mu je Otac sve 
    predao u ruke, i da je od Boga izišao 
    te da k Bogu ide, 
  4 usta od večere, odloži halje, uze 
    ubrus i opaše se. 
  5 Zatim nalije vodu u posudu za
    pranje i počne učenicima prati noge 
    i otirati ih ubrusom kojim bijaše
    opasan. 
  6 Dođe tako do Šimuna Petra, a ovaj
    mu reče: "Gospodine, zar da ti meni 
    pereš noge?" 
  7 Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti 
    sada ne razumiješ, ali razumjet ćeš 
    poslije." 
  8 Petar mu reče: "Nećeš mi prati 
    
    nogu nikada!" Isus mu odgovori:
    "Ako te ne operem, nećeš imati di-
    jela sa mnom." 
  9 Reče mu Šimun Petar: "Gospodi-
    ne, onda ne samo noge, nego i ruke 
    i glavu." 
 10 Reče mu Isus: "Tko je okupan, ne 
    treba oprati drugo do nego i sav je 
    čist; i vi ste čisti, ali ne svi."
 11 Jer znao je tko će ga izdati; zbog
    toga je i rekao: "Niste svi čisti."
 12 Kad im dakle opra noge, uze svo-
    je halje, ponovno sjede i reče im: 
    "Razumijete li što sam vam učinio? 
 13 Vi mene zovete Učiteljem i Go-
    spodinom, i dobro velite jer to i 
    jesam.
 14 Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj,
    vama oprah noge, i vi trebate prati
    noge jedan drugome. 
 15 Jer dadoh vam primjer da i vi 
    činite kao što ja vama učinih."
 16 Zaista, zaista, kažem vam, nije 
    sluga veći od gospodara niti je posla-
    nik veći od onoga koji ga posla.
 17 Ako to znate, blago vama ako
    tako činite.
 18 Ne govorim o svima vama. Ja 
    znam koje izabrah, ali neka se ispuni 
    stih: 'Koji jede kruh moj, petu na me 
    podiže.' 
 19 Već vam sada kažem, prije negoli 
    se dogodi, da kad se dogodi vjerujete 
    da ja jesam. 
 20 Zaista, zaista, kažem vam, tko 
    primi onoga koga ja šaljem, mene 
    prima; a tko mene primi, prima ono-
    
    ga koji me posla." 
 21 Rekavši to, potresen u duhu Isus
    posvjedoči i reče: "Zaista, zaista,
    kažem vam, jedan od vas će me izdati!"
 22 Učenici pogledaše jedan drugoga
    u nedoumici o kome to govori.
 23 A jedan od njegovih učenika, onaj
    koga Isus ljubljaše, bijaše za stolom
    Isusu do krila.
 24 Šimun Petar dade mu znak neka
    upita tko je taj o kome govori.
 25 Prislonivši se na Isusova prsa ovaj
    upita: "Gospodine, tko je taj?"
 26 Isus odgovori: "To je onaj komu
    ja dadnem umočen zalogaj." I umo-
    čivši zalogaj, dade ga Judi Šimuna
    Iškariotskoga.
 27 Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
    Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini
    brzo." 
 28 Nijedan od onih što bijahu oko
    stola nije znao zašto mu je to rekao.
 29 Budući da je Juda imao kesu, neki
    su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi
    što trebamo za blagdan", ili neka po-
    da nešto siromasima.
 30 Uzevši dakle zalogaj on odmah
    iziđe; a bijaše noć.
 31 Pošto on iziđe, Isus reče: "Sada je
    proslavljen Sin čovječji, i Bog se
    proslavio u njemu.
 32 Ako se Bog proslavio u njemu, i
    njega će Bog proslaviti u sebi, i od-
    mah će ga proslaviti.
 33 Dječice, još sam malo s vama.
    Tražit ćete me, ali kao što rekoh
    Židovima, kažem sada i vama: kamo
    
    ja idem vi ne možete doći.
 34 Novu zapovijed vam dajem, da
    ljubite jedan drugoga; kao što sam
    ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan
    drugoga. 
 35 Po tome će svi znati da ste moji
    učenici, ako imadnete ljubavi jedan
    za drugoga."
 36 Reče mu Šimun Petar: "Gospo-
    dine, kamo odlaziš?" Isus mu odgo-
    vori: "Kamo ja idem, ti me zasad ne
    možeš slijediti, no slijedit ćeš me
    poslije."
 37 Petar mu reče: "Gospodine, zašto
    te sada ne bih mogao slijediti? Život
    ću svoj položiti za tebe."
 38 Odgovori mu Isus: "Život ćeš svoj
    položiti za mene? Zaista, zaista,
    kažem ti, prije nego se pijetao oglasi
    triput ćeš me zanijekati."

    Ivanu 14 

  1 "Neka se ne uznemiruje vaše 
    srce; vjerujte u Boga i u mene vjerujte. 
  2 U kući Oca mojega ima mnogo 
    stanova; da nije tako rekao bih vam.
    Idem vam pripraviti mjesto. 
  3 I kad odem i pripravim vam mje-
    sto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi 
    da i vi budete gdje sam ja. 
  4 A kamo ja odlazim znate, i put
    znate." 
  5 Reče mu Toma: "Gospodine, ne 
    znamo kamo ideš; kako možemo 
    znati put?
  6 Reče mu Isus: "Ja sam Put, i Istina 
    i Život: nitko ne dolazi k Ocu osim 
    po meni. 

  7 Da ste upoznali mene, i Oca biste 
    moga upoznali; od sada ga i pozna-
    jete i vidjeli ste ga." 
  8 Reče mu Filip: "Gospodine, po-
    kaži nam Oca i dosta nam je." 
  9 Isus mu reče: "Toliko sam vremena 
    s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? 
    Tko je vidio mene, vidio je Oca. Pa
    kako ti veliš: 'Pokaži nam Oca'? 
 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i 
    Otac u meni? Riječi koje vam govo-
    rim ne govorim od sebe, nego Otac 
    koji prebiva u meni čini djela svoja.
 11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu, i 
    Otac u meni; ako ne inače, zbog 
    samih djela vjerujte. 
 12 Zaista, zaista, kažem vam, tko 
    vjeruje u mene, činit će djela koja ja 
    činim; i veća će od njih činiti jer ja 
    odlazim k Ocu svome. 
 13 I što god zamolite u moje ime
    učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. 
 14 Ako bilo što zamolite u moje ime, 
    učinit ću.
 15 Ako me ljubite, zapovijedi moje 
    vršite.
 16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati 
    drugog Branitelja da ostane s vama 
    zauvijek;
 17 Duha Istine, kojega svijet ne 
    može primiti, jer ga ne vidi niti ga
    poznaje; vi ga poznajete jer s vama
    boravi i u vama će biti. 
 18 Neću vas ostaviti kao siročad; 
    doći ću k vama. 
 19 Još malo i svijet me više neće 
    vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja 
    
    živim i vi ćete živjeti. 
 20 U onaj dan ćete znati da sam ja u 
    Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 
 21 Tko ima moje zapovijedi i vrši ih, 
    taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega 
    će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti 
    i sebe mu objaviti."
 22 Reče mu Juda, ne Iškariotski: 
    "Gospodine, kako to da ćeš se obja-
    viti nama, a ne svijetu?" 
 23 Odgovori mu Isus: "Ako me tko 
    ljubi, držat će moje riječi pa će Otac 
    moj ljubiti njega, k njemu ćemo doći 
    i kod njega se nastaniti.
 24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne 
    drži; a riječ koju slušate nije moja, 
    nego od Oca koji me posla. 
 25 To sam vam govorio dok sam 
    boravio s vama; 
 26 a Branitelj, Duh Sveti, koga će 
    Otac poslati u moje ime, poučavat 
    će vas o svemu i sjetiti vas svega što 
    vam rekoh.
 27 Mir vam ostavljam, mir svoj vam 
    dajem; dajem vam, ali ne kao što 
    svijet daje. Neka se ne uznemiruje 
    srce vaše i neka se ne plaši.
 28 Čuli ste da vam rekoh: 'Odlazim 
    i vraćam se k vama.' Kad biste me 
    ljubili, radovali biste se što idem 
    Ocu jer Otac je veći od mene. 
 29 A rekao sam vam to sada, prije 
    negoli se dogodi, da vjerujete kad se 
    dogodi. 
 30 Neću više s vama mnogo govoriti 
    jer dolazi knez ovoga svijeta. Meni
    on ne može ništa.

 31 Ali neka svijet upozna da ja lju-
    bim Oca i da činim kako mi je zapo-
    vijedio Otac. Ustanite, pođimo 
    odavde!

    Ivanu 15 
    
  1 Ja sam istinski trs, a moj je 
    Otac vinogradar.
  2 Svaku lozu na meni koja ne donosi 
    roda on uklanja, a svaku koja rod 
    donosi čisti da može donijeti više 
    roda. 
  3 Vi ste već očišćeni kroz riječ koju 
    sam vam govorio. 
  4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao 
    što loza ne može donijeti roda sama 
    od sebe, ako ne ostane na trsu, tako 
    ni vi ako ne ostanete u meni. 
  5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u 
    meni i ja u njemu, taj donosi mnogo 
    roda; jer bez mene ne možete učiniti 
    ništa. 
  6 Ako tko ne ostane u meni, izbaci
    se kao loza i osuši; takve potom
    skupe i bace u oganj te gore. 
  7 Ako ostanete u meni i riječi moje 
    ostanu u vama, tražite što god ho-
    ćete, i bit će vam. 
  8 U ovome se proslavlja Otac moj: 
    da donosite mnogo roda i da budete 
    moji učenici. 
  9 Kao što je mene ljubio Otac tako 
    sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj 
    ljubavi. 
 10 Budete li vršili moje zapovijedi, 
    ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što 
    sam i ja vršio zapovijedi Oca svojega 
    te ostajem u njegovoj ljubavi. 

 11 To sam vam govorio da moja ra-
    dost bude u vama i da vaša radost 
    bude potpuna. 
 12 Ovo je zapovijed moja, da ljubite 
    jedan drugoga kao što sam ja ljubio 
    vas!
 13 Veće ljubavi nitko nema od ove: 
    da tko život svoj položi za svoje pri-
    jatelje. 
 14 Vi ste prijatelji moji ako činite 
    što god vam zapovijedam. 
 15 Više vas ne zovem slugama jer 
    sluga ne zna što radi njegov gospo-
    dar; vas sam nazvao prijateljima jer 
    vam obznanih sve što sam čuo od 
    Oca svoga. 
 16 Ne izabraste vi mene, nego ja 
    izabrah vas i postavih vas da idete i 
    rod donosite, i rod vaš da ostane; da
    vam dadne Otac što god ga zamolite 
    u moje ime. 
 17 Ovo vam zapovijedam, da ljubite 
    jedan drugoga. 
 18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je 
    mene mrzio prije vas. 
 19 Kad biste bili od svijeta, svijet 
    bi svoje ljubio; no budući da niste 
    od svijeta, nego vas ja izabrah od
    svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 
 20 Sjetite se riječi koju vam rekoh: 
    'Nije sluga veći od svoga gospodara.' 
    Ako su mene progonili, i vas će pro-
    goniti; ako su moju riječ držali, i
    vašu će držati. 
 21 A sve to činit će vam zbog mog
    imena jer ne znaju onoga koji me
    posla. 

 22 Da nisam došao i govorio im, ne 
    bi imali grijeha; ali sada nemaju 
    izgovora za svoj grijeh. 
 23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 
 24 Da ne učinih među njima djela 
    kojih nitko drugi ne učini, ne bi ima-
    li grijeha; a sada su vidjeli i zamrzili 
    i mene i Oca mojega. 
 25 No neka se ispuni riječ napisana 
    u njihovu Zakonu: 'Mrziše me ni-
    zašto.' 
 26 A kad dođe Branitelj koga ću vam 
    ja poslati od Oca, Duh Istine koji od 
    Oca izlazi, on će svjedočiti za mene; 
 27 i vi ćete svjedočiti jer ste od 
    početka sa mnom. 

    Ivanu 16 
    
  1 To sam vam govorio da se ne 
    pokolebate. 
  2 Izopćavat će vas iz sinagoga: što-
    više dolazi čas kada će svatko tko 
    vas ubije misliti da služi Bogu. 
  3 A to će vam činiti jer ne upoznaše 
    ni Oca ni mene. 
  4 Rekao sam vam ovo da se, kad
    dođe vrijeme, sjetite što vam kazah.
    Ovo vam ne rekoh od početka jer
    bijah s vama. 
  5 Ali sada odlazim k onomu koji 
    me posla i nitko od vas me ne pita: 
    'Kamo ideš?' 
  6 Nego je, jer sam vam ovo rekao,
    žalost ispunila vaše srce. 
  7 No kažem vam istinu: korisnije je 
    za vas da ja odem, jer ne odem li, 
    Branitelj neće doći k vama, odem li 
    poslat ću ga k vama. 

  8 A kad dođe, on će svijetu dokazati 
    krivnju glede grijeha, i glede praved-
    nosti i glede suda. 
  9 Glede grijeha: što ne vjeruju u
    mene; 
 10 glede pravednosti: što odlazim k 
    Ocu i više me ne vidite; 
 11 i glede suda: što je knez ovoga 
    svijeta osuđen. 
 12 Još vam mnogo imam za reći, ali 
    sada ne možete nositi. 
 13 No kada dođe on, Duh Istine,
    uvest će vas u svu istinu; jer neće 
    govoriti sam od sebe, nego će govo-
    riti što čuje i navješćivati vam ono 
    što dolazi. 
 14 On će proslavljati mene jer će od 
    mojega uzimati i navješćivati vama. 
 15 Sve što god ima Otac, moje je;
    zbog toga vam rekoh: od mojega će
    uzimati i navješćivati vama. 
 16 Malo, i nećete me vidjeti; i opet 
    malo, pa ćete me vidjeti, jer ja odla-
    zim k Ocu." 
 17 Stoga neki od učenika rekoše
    jedan drugome: "Što je to što nam 
    kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti; i 
    opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Jer
    ja odlazim k Ocu'?" 
 18 Govorahu dakle: "Što je to što 
    kaže 'Malo'? Ne znamo što govori." 
 19 Isus shvati da bi ga htjeli pitati 
    pa im reče: "Pitate se među sobom 
    o tome što kazah: 'Malo, i nećete  
    me vidjeti; i opet malo, pa ćete me 
    vidjeti'? 
 20 Zaista, zaista, kažem vam, vi ćete 
    
    plakati i jadikovati, a svijet će se 
    veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost 
    će vaša postati u radošću. 
 21 Žena kad rađa, žalosna je jer je 
    došao njezin čas; ali kad rodi djete
    ne spominje se više muke zbog ra-
    dosti što se čovjek rodio na svijet. 
 22 Stoga i vi sada imate žalost; no 
    opet ću vas vidjeti, i srce će vam se 
    radovati i radost vam vašu nitko 
    neće oteti. 
 23 I u taj dan ništa me nećete pitati. 
    Zaista, zaista, kažem vam, što god 
    zamolite od Oca u moje ime, dat će 
    vam. 
 24 Dosad niste molili ništa u moje 
    ime: molite i primit ćete da radost 
    vaša bude potpuna. 
 25 To sam vam govorio u uspored-
    bama; ali dolazi čas kad vam više 
    neću govoriti u usporedbama, nego 
    ću vam otvoreno govoriti o Oca. 
 26 U taj dan molit ćete u moje ime;
    i ne velim vam da ću ja moliti Oca 
    za vas, 
 27 ta sam vas Otac ljubi jer ste vi
    mene ljubili i vjerovali da sam ja od 
    Boga izišao. 
 28 Izišao sam od Oca i došao na 
    svijet; opet ostavljam svijet i odla- 
    zim k Ocu." 
 29 Kažu mu njegovi učenici: "Evo, 
    sad otvoreno govoriš i ne služiš se 
    usporedbom.
 30 Sada znamo da sve znaš i ne 
    trebaš da te tko pita. Zbog toga
    vjerujemo da si od Boga izišao." 

 31 Odgovori im Isus: "Sada vjeru-
    jete? 
 32 Evo dolazi čas i već je došao, kad
    ćete biti raspršeni svak na svoju stra-
    nu i mene ostaviti samoga; no ja 
    nisam sam jer je Otac sa mnom. 
 33 To sam vam rekao da u meni mir 
    imate. U svijetu imate muku, ali 
    ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet!" 

    Ivanu 17 
    
  1 To Isus doreče, i podigavši oči 
    k nebu progovori: "Oče, došao je 
    čas; proslavi Sina svoga da i Sin tvoj
    proslavi tebe:
  2 da vlašću koju si mu dao nad sva-
    kim tijelom dadne život vječni svima 
    koje si mu dao. 
  3 A ovo je vječni život: da upoznaju 
    tebe, jedinoga istinskoga Boga, i 
    Isusa Krista kojeg si poslao. 
  4 Ja tebe proslavih na zemlji: dovrših 
    djelo koje si mi dao da učinim. 
  5 A sada, Oče, proslavi ti mene kod 
    sebe onom slavom koju imadoh s
    tobom prije negoli je svijeta bilo.
  6 Objavio sam ime tvoje ljudima ko-
    je si mi dao iz svijeta. Tvoji bijahu, a 
    meni si ih dao i riječ su tvoju održali.
  7 Sad su spoznali da je od tebe sve 
    što si mi dao; 
  8 jer riječi koje si dao meni dao sam
    njima, i oni ih primiše, i uistinu 
    spoznaše da sam od tebe izišao te 
    povjerovaše da si me ti poslao. 
  9 Ja za njih molim; ne molim za 
    svijet, nego za one koje si mi dao jer 
    su tvoji. 

 10 I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i
    proslavio sam se u njima. 
 11 Ja više nisam u svijetu, no oni su 
    u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče 
    sveti, čuvaj u svom imenu one koje 
    si mi dao, da budu jedno kao mi. 
 12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja 
    sam ih čuvao u tvom imenu, njih 
    koje si mi dao; štitio sam ih te nije-
    dan ne propade osim sina propasti, 
    da se ispuni Pismo.
 13 A sada dolazim k tebi, i ovo 
    govorim u svijetu da u sebi imaju 
    puninu moje radosti. 
 14 Ja sam im dao tvoju riječ, a svijet 
    ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što 
    ni ja nisam od svijeta. 
 15 Ne molim te da ih uzmeš iz svi-
    jeta, nego da ih očuvaš od zla. 
 16 Oni nisu od svijeta kao što ni ja 
    nisam od svijeta. 
 17 Posveti ih istinom; tvoja je riječ 
    istina. 
 18 Kao što ti mene posla u svijet i ja 
    njih poslah u svijet;
 19 i za njih posvjećujem samoga se-
    be da i oni budu posvećeni u istini. 
 20 Ne molim samo za ove već i za 
    one koji će po njihovoj riječi vjero-
    vati u mene;
 21 da svi budu jedno, kao što si ti, 
    Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni 
    u nama budu jedno da svijet može
    vjerovati da si me ti poslao. 
 22 I slavu koju si ti dao meni ja sam
    dao njima, da budu jedno kao što 
    smo mi jedno;

 23 ja u njima i ti u meni, da budu 
    savršeno jedno, i da svijet spozna da 
    si me ti poslao i ljubio njih kao što 
    si mene ljubio. 
 24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao 
    budu gdje sam i ja, sa mnom, da 
    gledaju moju slavu, slavu koju si mi 
    dao jer si me ljubio prije postanka 
    svijeta. 
 25 Oče pravedni, svijet te ne upozna, 
    ali ja te znah; a i ovi spoznaše da si 
    me ti poslao. 
 26 I njima objavih tvoje ime, i još ću 
    objaviti, da ljubav kojom si ti mene 
    ljubio bude u njima; i ja u njima."

    Ivanu 18 
    
  1 To rekavši, ode Isus sa svojim 
    učenicima na drugu stranu potoka 
    Cedrona gdje bijaše vrt u koji uđe 
    Isus i njegovi učenici. 
  2 A poznavaše to mjesto i Juda, koji
    ga je izdao, jer se Isus često sastajao 
    tamo sa svojim učenicima. 
  3 Onda Juda, dobivši četu, i službe-
    nici svećeničkih glavara i farizeja,
    dođu onamo sa zubljama, svjetiljka-
    ma i oružjem. 
  4 Isus, dakle, znajući sve što će mu
    se dogoditi, stupi naprijed te ih upi-
    ta: "Koga tražite?" 
  5 Odgovoriše mu: "Isusa Nazareća-
    nina." Reče im Isus: "Ja sam." A sta-
    jao je s njima i Juda, njegov izdajnik.
  6 Kad im dakle reče: "Ja sam", oni 
    uzmaknuše natrag i popadaše na 
    zemlju. 
  7 Ponovo ih tada upita: "Koga 
    
    tražite?" a oni rekoše: "Isusa Naza- 
    rećanina." 
  8 Isus odgovori: "Rekoh vam da sam 
    ja. Ako dakle mene tražite, pustite 
    ove da odu";
  9 da se ispuni riječ koju reče: "Ne 
    izgubih ni jednoga od onih koje si 
    mi dao." 
 10 A Šimun Petar, jer je imao mač,
    izvuče ga pa udari slugu velikoga 
    svećenika i odsječe mu desno uho. 
    A slugino ime bijaše Malho.
 11 Isus nato reče Petru: "Stavi mač u 
    korice; čašu koju mi dade Otac zar 
    da ne pijem?"
 12 Tada četa, zapovjednik i židovski 
    službenici uhvatiše Isusa, svezaše ga
 13 i odvedoše najprije k Ani; jer on 
    bijaše tast Kajfi, koji bijaše veliki
    svećenik one godine. 
 14 A Kajfa bijaše onaj koji dade 
    Židovima savjet kako je bolje da 
    jedan čovjek umre za narod.
 15 Za Isusom su išli Šimun Petar i 
    drugi učenik. A taj učenik bijaše poz-
    nat velikom svećeniku pa s Isusom 
    uđe u dvorište velikoga svećenika. 
 16 Ali Petar ostade vani kod vrata. 
    Tada taj drugi učenik, koji bijaše
    poznat velikom svećeniku, iziđe i 
    reče vratarici te uvede Petra. 
 17 Nato sluškinja, vratarica, reče
    Petru: "Nisi li i ti od učenika toga 
    čovjeka?" On reče: "Nisam."
 18 A stajahu ondje sluge i stražari, 
    naložili su vatru jer bijaše studeno i 
    grijahu se; bijaše s njima i Petar,
    
    stajao je i grijao se.
 19 Veliki svećenik zapita Isusa o nje-
    govim učenicima i o njegovu nauku. 
 20 Odgovori mu Isus: "Ja sam javno 
    govorio svijetu; uvijek sam nauča-
    vao u sinagogi i u Hramu gdje se 
    Židovi uvijek skupljaju, ništa nisam 
    govorio u tajnosti.
 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji 
    su slušali što sam im govorio; evo ovi
    znaju što sam rekao." 
 22 Na te njegove riječi jedan od 
    prisutnih službenika pljusne Isusa 
    govoreći: "Tako li odgovaraš veli-
    kom svećeniku?"
 23 Odgovori mu Isus: "Ako sam 
    krivo rekao, dokaži da je krivo; ako
    li pravo, zašto me udaraš?"
 24 Ana ga posla svezana Kajfi, veli-
    kom svećeniku.
 25 A Šimun Petar stajao ondje i 
    grijao se. Rekoše mu: "Nisi i ti od 
    njegovih učenika?" On zanijeka i 
    reče: "Nisam."
 26 Reče jedan od slugu velikog 
    svećenika, rođak onoga komu Petar 
    odsječe uho: "Nisam li te ja vidio u 
    vrtu s njime?" 
 27 Petar ponovno zanijeka, a pijetao 
    se odmah oglasi.
 28 Odvedoše tada Isusa od Kajfe u 
    sudnicu doma upraviteljeva; a bijaše 
    rano. I oni ne uđoše u sudnicu da se 
    ne okaljaju, već da mognu blagovati 
    pashu. 
 29 Pilat tada iziđe pred njih i reče: 
    "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga 
    
    čovjeka?" 
 30 Oni mu odgovore: "Kad on ne bi bio 
    zločinac, ne bismo ga tebi predali."
 31 Reče im nato Pilat: "Uzmite ga
    vi i sudite mu po svom zakonu."
    Rekoše mu Židovi: "Nama nije do-
    pušteno nikoga pogubiti";
 32 da bi se ispunila riječ Isusova
    koju reč, označivši kakvom će
    smrću umrijeti.
 33 Nato Pilat ponovno uđe u sudni-
    cu, pozove Isusa i reče mu: "Jesi li ti
    kralj židovski?"
 34 Isus mu odgovori: "Govoriš li ti 
    to sam od sebe ili ti drugi rekoše za
    mene?" 
 35 Pilat odgovori: "Zar sam ja Židov? 
    Tvoj narod i glavari svećenički preda-
    doše te meni: što si učinio?"
 36 Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje 
    nije od ovoga svijeta; kad bi moje 
    kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, 
    moje bi se sluge borile da ne budem 
    predan Židovima; ali sada kraljev-
    stvo moje nije odavde."
 37 Nato mu Pilat reče: "Onda si zai-
    sta kralj?" Isus odgovori: "Ti dobro
    kažeš, ja jesam kralj. Ja sam se zato 
    rodio, i zato sam došao na svijet, da 
    svjedočim za istinu. Svatko tko je od 
    istine, sluša moj glas."
 38 Reče mu Pilat: "Što je istina?" 
    Rekavši to, ponovno iziđe pred 
    Židove i reče im: "Ja ne nalazim 
    nikakvu krivnju na njemu, 
 39 a u vas je običaj da vam za Pashu
    nekoga pustim; hoćete li dakle da
    
    vam pustim kralja židovskoga?" 
 40 Nato svi opet povikaše: "Ne to-
    ga, nego Barabu!" A Baraba bijaše 
    razbojnik. 

    Ivanu 19 
    
  1 Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 
  2 A vojnici spletoše krunu od trnja i 
    staviše mu je na glavu, zaogrnuše ga 
    grimiznim plaštem.
  3 i rekoše: "Zdravo, kralju židovski!" 
    I pljuskali su ga.
  4 A Pilat ponovno iziđe i reče im: 
    "Evo vam ga izvodim da znate da ne 
    nalazim na njemu nikakve krivnje." 
  5 Iziđe tada Isus s trnovom krunom, 
    u grimiznom plaštu, a Pilat im reče: 
    "Evo čovjeka!" 
  6 Kad ga ugledaše glavari svećenički 
    i službenici, povikaše: "Razapni! 
    Razapni!" Pilat im reče: "Uzmite ga 
    vi i razapnite, jer ja na njemu ne 
    nalazim krivnje."
  7 Odgovoriše mu Židovi: "Mi ima-
    mo Zakon i po našem Zakonu on 
    mora umrijeti, jer se pravio Sinom 
    Božjim."
  8 Kad je Pilat čuo tu riječ, još se više 
    prestraši 
  9 pa ponovno uđe u sudnicu i kaže 
    Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne 
    dade odgovora. 
 10 Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne 
    odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast 
    razapeti te i da imam vlast oslobodi-
    ti te?" 
 11 Isus odgovori: "Ne bi imao nada 
    mnom nikakvu vlast da ti nije dana 
    
    odozgor. Zbog toga onaj koji me
    predao tebi ima veći grijeh."
 12 Od tada ga je Pilat nastojao oslo-
    boditi; no Židovi vikahu: "Ako ovo-
    ga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se 
    pravi kraljem, protivi se caru."
 13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede 
    Isusa i sjede na sudačku stolicu na 
    mjestu koje se zove Litostrotos, he-
    brejski Gabata.
 14 A bijaše upravo Priprava za 
    Pashu, oko šestoga sata, i reče
    Židovima: "Evo kralja vašega!"
 15 Ali oni povikaše: "Ukloni! Ukloni! 
    Razapni ga!" Pilat im reče: "Kralja 
    vašega da razapnem?" Glavari 
    svećenički odgovoriše: "Mi nemamo 
    kralja osim cara."
 16 Tada im ga preda da se razapne. 
    Uzeše i odvedoše Isusa. 
 17 I noseći svoj križ, iziđe on na 
    mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski 
    Golgota: 
 18 ondje ga razapeše, a s njim i dru-
    gu dvojicu, s jedne i druge strane, a 
    u sredini Isusa.
 19 I napisa Pilat natpis i postavi
    ga na križ. Bijaše napisano: "Isus
    Nazarećanin, kralj Židova."
 20 Taj su natpis čitali mnogi Židovi 
    jer mjesto gdje je Isus bio razapet 
    bijaše blizu grada; a bilo je napisano 
    hebrejski, grčki i latinski.
 21 Rekoše nato Pilatu glavari 
    svećenički: "Nemoj pisati: 'Kralj 
    Židova', nego da je on rekao: 'Kralj 
    sam Židova'"

 22 Pilat odgovori: "Što napisah, 
    napisah!"
 23 Vojnici pak, kad razapeše Isusa, 
    uzeše njegove halje i razdijeliše ih 
    na četiri dijela, svakom vojniku po 
    dio, a tako i donju halju; ali ona 
    bijaše nešivena, otkana u komadu 
    od vrha do dna.
 24 Rekoše zato jedan drugome: 
    "Ne derimo je, nego bacimo kocku 
    za nju pa komu dopadne", da se 
    ispuni stih koji veli: "Razdijeliše 
    haljine moje među sobom, i za od-
    jeću moju baciše kocku." I vojnici 
    baš tako učiniše .
 25 Stajala je kod Isusova križa maj-
    ka njegova, i sestra njegove majke, 
    Marija Kleofina i Marija Magdalena. 
 26 Kad Isus ugleda majku i kraj nje 
    učenika kojega je ljubio, reče majci 
    svojoj: "Ženo, evo ti sina!"
 27 Zatim reče učeniku: "Evo ti maj-
    ke!" I od toga časa uze je učenik k 
    svojima.
 28 Nakon toga, kako je Isus znao da 
    je sada sve dovršeno, da bi se ispuni-
    lo Pismo reče: "Žedan sam." 
 29 A ondje je stajala posuda puna 
    octa. I natopivši spužvu octom nata-
    koše je na izopovu granu pa je pri- 
    makoše njegovim ustima. 
 30 Kad Isus uze ocat, reče: "Dovršeno 
    je", i prignuvši glavu, preda duh.
 31 Stoga Židovi, kako bijaše Pripra-
    va, pa da ne bi tijela ostala na križu 
    za Šabat*, jer je velik dan bio onaj 
    Šabat, zamoliše Pilata da se raspeti-
    
    ma slome noge i da ih se ukloni. 
 32 Dođoše dakle vojnici i slomiše
    noge prvomu i drugomu koji su bili 
    raspeti s Isusom. 
 33 Ali došavši do Isusa vidješe da je 
    već umro, i ne slomiše mu noge, 
 34 nego mu jedan od vojnika ko-
    pljem probode bok i odmah poteče 
    krv i voda. 
 35 Onaj koji je vidio svjedoči i isti-
    nito je njegovo svjedočanstvo, i zna 
    da govori istinu da i vi vjerujete. 
 36 Jer se to dogodilo da se ispuni stih: 
    "Nijedna mu se kost neće slomiti."
 37 I ponovno drugi stih veli: "Gledat 
    će onoga koga su proboli."
 38 Nakon toga Josip iz Arimateje, 
    koji je bio učenik Isusov, ali tajni,
    zbog straha od Židova, zamoli Pilata
    da može uzeti tijelo Isusovo. I Pilat
    dopusti. Dođe dakle i uze Isusovo 
    tijelo. 
 39 A dođe i Nikodem, koji je ono 
    prije noću došao k Isusu, i donese 
    oko sto libri smjese smirne i aloja.
 40 Uzmu dakle tijelo Isusovo i povi-
    ju ga u platno s miomirisima, kao što
    je u Židova običaj za ukop. 
 41 A na mjestu gdje je bio raspet 
    bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još 
    nitko ne bi položen.
*Šabat: počinak, subota, tjedan. Osim tjed-
nog šabata, subote, postojali su još i utvrđeni
godišnji šabati: Pasha, Blagdan sjenica i Pu-
rim, koje su nazivali šabatima ali su mogli
padati na bilo koji dan u tjednu. Ovdje je riječ
o Pashi.
 42 Ondje dakle zbog židovske Pri-
    prave, jer grob bijaše blizu, polože 
    Isusa.

    Ivanu 20 
    
  1 Prvog dana u tjednu, rano, još 
    je bila tama, dođe Marija Magdale-
    na do groba i opazi da je kamen s
    groba uklonjen.
  2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru
    i drugom učeniku, kojega je Isus
    ljubio, i reče im: "Uzeše Gospodina
    iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
  3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi
    učenik i dođoše do groba.
  4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj
    drugi učenik trčaše brže od Petra te
    stiže prvi do groba;
  5 i sagnuvši se opazi povoje gdje
    leže, ali ne uđe.
  6 Tada dođe Šimun Petar koji je išao 
    za njim i ušavši u grob ugleda povoje 
    gdje leže,
  7 i ručnik koji bijaše na njegovoj
    glavi, ali nije ležao uz povoje, nego
    zasebno smotan na jednom mjestu.
  8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji 
    prvi stiže do groba, i vidje i povjerova. 
  9 Jer još ne upoznaše Pisma da Isus 
    treba ustati od mrtvih. 
 10 Potom se učenici ponovno vra-
    tiše svojima.
 11 A Marija je stajala vani kod groba 
    i plakala. Dok je tako plakala zaviri 
    u grob
 12 i ugleda dva anđela u bijelom
    kako sjede na mjestu gdje je bilo
    položeno Isusovo tijelo, jedan kod 

    glave, drugi kod nogu. 
 13 Kažu joj oni: "Ženo, zašto 
    plačeš?" Reče im: "Zato jer uzeše 
    Gospodina mojega i ne znam kamo
    ga staviše." 
 14 I rekavši to, obazre se i ugleda 
    Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to 
    Isus. 
 15 Isus joj reče: "Ženo, zašto plačeš?
    Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar,
    reče mu ona: "Gospodine, ako si ga
    ti odnio, reci mi gdje si ga položio i
    ja ću ga uzeti."
 16 Reče joj Isus: "Marijo." Okre-
    nuvši se ona mu reče: "Rabbuni!" što
    znači: Učitelju.
 17 Kaže joj Isus: "Nemoj me se
    doticati jer još nisam uzašao Ocu
    svojemu; nego idi k mojoj braći i
    reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i
    Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bo-
    gu vašemu.'" 
 18 Dođe dakle Marija Magdalena i 
    navijesti učenicima da je vidjela 
    Gospodina i da joj je to rekao.
 19 Uvečer tog istog dana, prvog u
    tjednu, kad vrata gdje su učenici bili
    skupljeni bijahu zatvorena zbog
    straha od Židova, dođe Isus, stane 
    u sredinu i reče im: "Mir vama."
 20 I rekavši to, pokaza im svoje 
    ruke i bok. Obradovaše se učenici 
    vidjevši Gospodina.
 21 Isus im stoga ponovno reče: "Mir 
    vama: kao što je mene poslao Otac 
    i ja šaljem vas."
 22 I rekavši to, dahne u njih i reče 
    
    im: "Primite Duha Svetoga;
 23 kojima oprostite grijehe, 
    opraštaju im se, kojima zadržite, 
    zadržani su im."
 24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan 
    od dvanaestorice, ne bijaše s njima 
    kada dođe Isus. 
 25 Rekoše mu dakle drugi učenici: 
    "Vidjeli smo Gospodina." Ali im on
    odvrati: "Ako ne vidim na njegovim 
    rukama znak čavala i ne stavim svoj 
    prst u mjesto čavala, i ako ne stavim 
    svoju ruku u njegov bok, neću vjero-
    vati." 
 26 I nakon osam dana ponovno bi-
    jahu njegovi učenici unutra, i Toma
    s njima. Vrata bijahu zatvorena, a 
    Isus dođe, stade u sredinu i reče: 
    "Mir vama!" 
 27 Tada reče Tomi: "Prinesi prst svoj
    ovamo i pogledaj mi ruke; prinesi 
    ruku svoju i stavi je u moj bok i ne 
    budi nevjeran nego vjeran." 
 28 Toma mu odgovori: "Gospodin 
    moj i Bog moj!" 
 29 Reče mu Isus: "Jer si me vidio, 
    povjerovao si. Blagoslovljeni koji 
    ne vidješe, a vjeruju."
 30 Mnoga druga znamenja činio je 
    Isus je pred svojim učenicima, koja 
    nisu zapisana u ovoj knjizi;
 31 a ova su zapisana da vjerujete: 
    Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući 
    imate život u njegovu imenu.

    Ivanu 21 
    
  1 Poslije toga ukaza se Isus po-
    novno učenicima na moru Tiberi-
    
    jadskome. Objavi se ovako: 
  2 Bijahu zajedno Šimun Petar, To-
    ma zvani Blizanac, Natanael iz Kane 
    Galilejske, Zebedejevi i druga dva 
    njegova učenika.
  3 Reče im Šimun Petar: "Idem ri-
    bariti." Rekoše mu: "Idemo i mi s 
    tobom." Iziđoše i odmah uđoše u 
    lađu, ali te noći ništa ne uloviše.
  4 Kad već nasta jutro, stajaše Isus 
    na obali, ali učenici nisu znali da je 
    to Isus. 
  5 Reče im dakle Isus: "Dječice, ima-
    te li što za pojesti?" Odgovoriše mu: 
    "Ne." 
  6 A on im reče: "Bacite mrežu na 
    desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše 
    dakle i više je ne mogoše izvući zbog 
    mnoštva ribe. 
  7 Tada onaj učenik kojega Isus lju-
    bljaše reče Petru: "Gospodin je." 
    Kad Šimun Petar ču da je to Gospo-
    din, pripaše si gornju halju, jer bi-
    jaše gol, i baci se u more. 
  8 A ostali učenici dođoše s lađicom 
    vukući mrežu s ribom jer ne bijahu 
    daleko od kopna, samo nekih dvje-
    sta lakata. 
  9 Kad iziđoše na obalu, ugledaše 
    pripravljenu žeravicu i na njoj 
    postavljenu ribu i kruh. 
 10 Reče im Isus: "Donesite od riba 
    što ih sad uloviste." 
 11 Popne se Šimun Petar i izvuče na 
    obalu mrežu punu velikih riba, sto 
    pedeset i tri; iako ih je bilo toliko, 
    mreža se ne raskinu. 

 12 Reče im Isus: "Dođite, doručkuj-
    te!" Ali se nitko od učenika, znajući
    da je Gospodin, ne usudi pitati ga:
    "Tko si ti?" 
 13 Isus dakle pristupi, uzme kruh i 
    dade im, i ribu isto tako 
 14 To se već treći put objavio Isus 
    svojim učenicima otkako uskrsnu 
    od mrtvih.
 15 Pošto doručkovaše reče Isus 
    Šimuna Petra: "Šimune Jonin, lju-
    biš li me više nego ovi?" Reče mu: 
    "Da, Gospodine, ti znaš da te volim.
    Reče mu: "Pasi jaganjce moje!"
 16 Reče mu po drugi put: "Šimune 
    Jonin, ljubiš li me?" Reče mu: "Da, 
    Gospodine, ti znaš da te volim!" 
    Kaže mu: "Pasi ovce moje!"
 17 Reče mu po treći put: "Šimune 
    Jonin, voliš li me?" Ražalosti se Pe-
    tar što mu treći put reče: "Voliš li 
    me?" pa mu reče: "Gospodine, ti sve 
    znaš; ti znaš da te volim." Kaže mu 
    Isus: "Pasi ovce moje!"
 18 "Zaista, zaista, kažem ti, dok si 
    bio mlađi, sam si se opasivao i hodio 
    kamo si htio; ali kad ostariš, raširit 
    ćeš ruke i drugi će te opasivati i vo- 
    diti kamo ne želiš." 
 19 A to mu reče naznačujući kak- 
    vom će smrću proslaviti Boga. Izre-
    kavši to reče mu: "Slijedi me!"
 20 Okrenuvši se Petar vidje da ga 
    slijedi onaj učenik kojega je Isus 
    ljubio, koji se za večere bijaše na-
    slonio Isusu na prsa i upitao ga: 
    "Gospodine, tko je taj što te izdaje?" 

 21 Vidjevši ga, Petar reče Isusu: 
    "Gospodine, a što s ovim?" 
 22 Reče mu Isus: "Ako hoću da on 
    ostane dok ne dođem, što je tebi do 
    toga? Ti slijedi mene!" 
 23 Stoga se među braćom pronese 
    glas da onaj učenik neće umrijeti. 
    No Isus mu nije rekao da neće um-
    rijeti, nego: "Ako hoću da on ostane 
    dok ne dođem, što je tebi do toga?" 
 24 Taj učenik ovo svjedoči i ovo 
    napisa; i znamo da je istinito svje-
    dočanstvo njegovo. 
 25 A ima još mnogo toga što učini 
    Isus, a kad bi se sve redom popisalo 
    mislim da sav svijet ne bi obuhvatio 
    knjiga koje bi se napisale. Amen