Ivanu 1
1 U početku bijaše Riječ, i Riječ
bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog.
2 Ista u početku bijaše s Bogom.
3 Sve po njoj postade i bez nje ne
postade ništa što je postalo.
4 U njoj bijaše život i život bijaše
svjetlo ljudima.
5 I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga
ne obuze.
6 Pojavi se čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
7 On dođe kao svjedok da svjedoči
za Svjetlo, da svi uzvjeruju po njemu.
8 On ne bijaše Svjetlo, nego da svje-
doči za Svjetlo.
9 Bijaše to Svjetlo istinito, koje ra-
svjetljuje svakoga čovjeka što dolazi
na ovaj svijet.
10 Na svijetu bijaše, i svijet po nje-
mu posta, a svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe, a njegovi ga ne
primiše.
12 A svima koji ga primiše dade moć
da postanu djeca Božja, onima koji
vjeruju u njegovo ime;
13 koji nisu rođeni od krvi, ni od
volje tjelesne, ni od volje muževlje,
već od Boga.
14 I Riječ tijelom postade i prebi-
vaše među nama; i promatrasmo
slavu njegovu, slavu koju ima kao
jedinorođenac od Oca, pun milosti
i istine.
15 Ivan svjedoči za njega i viče: "To
je onaj za koga rekoh: koji za mnom
dolazi preda mnom je, jer bijaše
prije mene!"
16 Od punine njegove svi mi primi-
smo, i to milost na milost.
17 Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina dođe po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje, jedi-
norođeni Sin, koji je u krilu Očevu,
on ga objavi.
19 A ovo svjedočanstvo Ivanovo
kad mu Židovi iz Jeruzalema po-
slaše svećenike i levite da ga upitaju:
"Tko si ti?"
20 On prizna i ne zanijeka; prizna:
"Ja nisam Krist."
21 A oni ga upitaše: "Dakle što? Jesi
li Ilija?" Reče im: "Nisam." "Jesi li
Prorok?" On odgovori: "Ne."
22 Tada mu rekoše: "Tko si ti, da
dadnemo odgovor onima koji nas
poslaše? Što ti kažeš sam o sebi?"
23 On reče: "Ja sam glas koji viče u
pustinji: 'Poravnite put Gospodnji!'
kao što reče prorok Izaija."
24 A ti izaslanici bijahu od farizeja.
25 Oni ga upitaše: "Zašto onda krs-
tiš ako nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
26 Ivan im odgovori rekavši: "Ja
krstim vodom, ali među vama stoji
netko koga ne poznate;
27 on je taj koji za mnom dolazi a
prije mene je, komu ja nisam dosto-
jan odriješiti remen na obući.
28 Sve se to zbilo u Betabari s onu
stranu Jordana, gdje je Ivan krštavao.
29 Sutradan ugleda Ivan Isusa gdje
dolazi k njemu i reče: "Evo Jaganjca
Božjega koji odnosi grijeh svijeta.
30 On je taj za koga rekoh: 'Poslije
mene dolazi čovjek koji je preda
mnom, jer bijaše prije mene.'
31 Nisam ga poznavao; ali baš zato
dođoh i krstim vodom da se on ob-
javi Izraelu."
32 I posvjedoči Ivan rekavši: "Pro-
matrao sam Duha gdje silazi s neba
kao golub i ostaje na njemu.
33 Ja ga nisam poznavao, ali onaj
koji me posla krstiti vodom, on mi
reče: 'Na koga vidiš da Duh silazi i
ostaje na njemu, to je onaj koji krsti
Duhom Svetim.'
34 Ja sam to vidio i svjedočim da je
taj Sin Božji."
35 Sutradan opet stajaše Ivan i dvo-
jica njegovih učenika.
36 I gledajući na Isusa gdje prolazi,
reče: "Evo Jaganjca Božjeg!"
37 Ona dva učenika čuše ga što go-
vori i pođoše za Isusom.
38 Okrenuvši se, ugleda ih Isus kako
ga slijede pa im reče: "Što tražite?" A
oni mu rekoše: "Rabbi," što preve-
deno znači: učitelju, "gdje boraviš?"
39 Reče im: "Dođite i vidite." Oni
dođoše i vidješe gdje boravi te osta-
doše s njime taj dan. Bijaše otprilike
deseti sat.
40 Andrija, brat Šimuna Petra, bi-
jaše jedan od dvojice koji čuše Ivana
i pođoše za njim.
41 On najprije nađe svoga brata
Šimuna pa mu reče: "Našli smo Me-
siju", što prevedeno znači: Krist.
42 I dovede ga k Isusu. Pogledavši
ga, Isus reče: "Ti si Šimun, sin Jonin,
ti ćeš se zvati Kefa", što prevedeno
znači: Petar.
43 Sutradan zaželje Isus poći u Ga-
lileju, pronađe Filipa i reče mu:
"Slijedi me!"
44 A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada
Andrijina i Petrova.
45 Filip nađe Natanaela pa mu reče:
"Našli smo onoga o kome je pisao
Mojsije u Zakonu, i Proroci: to je
Isus, sin Josipov, iz Nazareta.
46 A Natanael mu reče: "Iz Nazareta
može li što dobro biti?" Filip mu
reče: "Dođi i vidi."
47 Vidjevši Natanaela gdje dolazi
k njemu, Isus reče za njega: "Evo
pravog Izraelca u kome nema lu-
kavštine."
48 Natanael mu reče: "Odakle me
poznaješ?" Isus mu odgovori: "Vid-
jeh te prije nego što te Filip pozva,
dok si bio pod smokvom."
49 Odgovarajući, Natanael mu reče:
"Rabbi, ti si Sin Božji; ti si Kralj
Izraela!"
50 Isus mu odgovori: "Jer ti rekoh:
'Vidjeh te pod pod smokvom', vje-
ruješ? Vidjet ćeš i veće od toga."
51 I reče mu: "Zaista, zaista, kažem
vam, od sada ćete vidjeti nebo otvo-
reno i anđele Božje kako uzlaze i
silaze nad Sina čovječjega."
Ivanu 2
1 Trećeg dana bi svadba u Kani
Galilejskoj; a bijaše ondje Isusova
majka.
2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i
njegovi učenici.
3 Kad ponesta vina, reče Isusu nje-
gova majka: "Vina nemaju."
4 Isus joj reče: "Ženo, što ja imam s
tobom? Moj čas još nije došao."
5 Majka njegova reče slugama: "Što
god vam rekne, učinite."
6 A bijaše ondje postavljeno šest
kamenih posuda za pranje Židovi-
ma, svaka od dvije do tri mjere.
7 Reče im Isus: "Napunite posude
vodom!" I oni ih napuniše do ruba.
8 I reče im: "Sada zagrabite i nosite
ravnatelju stola." I odniješe.
9 Kad ravnatelj stola okusi vodu
što posta vinom, a nije znao odakle
je, ali su znale sluge koje zagrabiše
vodu, on pozove zaručnika
10 i reče mu: "Svaki čovjek posluži
najprije dobro vino, a kad se pona-
piju gore; ti si dobro vino čuvao sve
do sada."
11 To prvo od znamenja učini Isus
u Kani Galilejskoj, i objavi svoju
slavu te njegovi učenici povjerovaše
u njega.
12 Nakon toga siđe u Kafarnaum,
zajedno s majkom i svojom braćom
i učenicima svojim, te ostadoše on-
dje kraće vrijeme.
13 Bijaše blizu židovska Pasha, te
Isus uziđe u Jeruzalem.
14 I nađe u Hramu one što prodava-
hu volove, ovce i golubove, i mje-
njače novca gdje sjede.
15 Načinivši bič od užeta sve ih is-
tjera iz Hrama zajedno s ovcama i
volovima; i mjenjačima rasu novac
i isprevrta stolove.
16 A onima što prodavahu golu-
bove reče: "Nosite to odavde, ne
pravite od kuće Oca mojega kuću
trgovačku."
17 I sjetiše se njegovi učenici da je
pisano: "Revnost za dom tvoj izjeda
me."
18 Odgovoriše mu stoga Židovi i
rekoše: "Koji nam znak pokazuješ
da smiješ to činiti?"
19 Odgovori im Isus: "Uništite ovaj
hram i u tri ću ga dana podići."
20 Židovi stoga rekoše: "Četrdeset i
šest godina gradio se ovaj hram a ti
ćeš ga podići u tri dana?"
21 Ali on je govorio o hramu svoga
tijela.
22 Stoga se, kad uskrsnu od mrtvih,
njegovi učenici sjetiše da im je to
rekao i vjerovahu Pismu i riječi koju
Isus reče.
23 Dok bijaše u Jeruzalemu, za blag-
dana Pashe, mnogi povjerovaše u
njegovo ime promatrajući znamenja
što je činio.
24 Ali im se sam Isus nije povjeravao
jer ih je sve poznavao;
25 i nije trebalo da mu tko daje svje-
dočanstvo o čovjeku jer znao je što
je u čovjeku.
Ivanu 3
1 Bijaše među farizejima neki
čovjek imenom Nikodem, židovski
poglavar.
2 On dođe k Isusu noću, i reče mu:
"Rabbi, znamo da si od Boga došao
kao učitelj, jer nitko ne može činiti
sva ta znamenja koja ti činiš osim
ako Bog nije s njime."
3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista,
kažem ti, tko se ne rodi nanovo ne
može vidjeti kraljevstva Božjega."
4 Reče mu Nikodem: "Kako se može
čovjek roditi kad je star; može li po
drugi put ući u utrobu majke svoje i
roditi se?"
5 Isus mu odgovori: "Zaista, zaista,
kažem ti, ako se tko ne rodi iz vode
i Duha, ne može ući u kraljevstvo
Božje.
6 Što je rođeno od tijela, tijelo je; što
je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh: 'Trebate se
nanovo roditi.'
8 Vjetar puše gdje god hoće i čuješ
mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni
kamo ide: tako je i svaki koji je
rođen od Duha."
9 Nikodem ga upita: "Kako to može
biti?"
10 Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj
Izraelu pa ne rnaš to?
11 Zaista, zaista, kažem ti, govorimo
ono što znamo, i svjedočimo ono što
vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne
primate.
12 Ako vam rekoh zemaljske stvari
pa ne vjerujete, što ako vam kažem
nebeske, hoćete li vjerovati?
13 Nitko nije uzašao na nebo doli
onaj koji siđe s neba, Sin čovječji
koji je na nebu.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u
pustinji, tako mora biti podignut Sin
čovječji,
15 da svatko tko vjeruje u njega ne
propadne, već ima život vječni.
16 Jer je Bog tako ljubio svijet da je
Sina svoga, jedinorođenoga, dao da
svatko tko vjeruje u njega ne pro-
padne nego ima život vječni.
17 Jer Bog ne posla Sina svojega na
svijet da sudi svijetu nego da se svijet
spasi kroz njega.
18 Tko vjeruje u njega ne osuđuje se,
a tko ne vjeruje već je osuđen, jer
nije vjerovao u ime jedinorođenoga
Sina Božjega.
19 A ovo je taj sud: Svjetlo je došlo
na svijet, ali ljudi više volješe tamu
nego Svjetlo jer njihova djela bijahu
zla.
20 Jer svatko tko čini zlo mrzi Svje-
tlo i ne dolazi k Svjetlu da se ne
razotkriju djela njegova;
21 ali onaj tko čini istinu dolazi k
Svjetlu kako bi se očitovala njegova
djela, da su u Bogu učinjena."
22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi
učenici u pokrajinu Judeju. Tu je
boravio s njima i krštavao.
23 Ivan je također krštavao, u Eno-
nu blizu Salima, jer ondje bijaše
mnogo vode; i mnogi dolažahu i
bijahu kršteni.
24 Jer Ivan još ne bijaše bačen u
tamnicu.
25 Tada izbi raspra o čišćenju iz-
među Ivanovih učenika i nekih
Židova.
26 Dođoše k Ivanu i rekoše mu:
"Rabbi, onaj koji bijaše s tobom s
onu stranu Jordana, za koga si ti
svjedočio, evo on krštava i svi dolaze
k njemu."
27 Ivan im odgovori: "Čovjek ne
može ništa primiti ako mu nije dano
s neba.
28 Vi ste mi svjedoci da rekoh: 'Ni-
sam ja Krist, nego poslan sam pred
njim.'
29 Tko ima zaručnicu zaručnik je;
ali prijatelj zaručnikov, koji stoji i
sluša ga, silno se raduje zbog za-
ručnikova glasa. Ova se moja radost
ispunila.
30 On mora rasti, a ja se umanjivati.
31 Onaj koji odozgor dolazi, on je
iznad sviju. Tko je sa zemlje zemalj-
ski je i zemaljski govori. Onaj koji s
neba dolazi, on je iznad sviju,
32 i ono što je vidio i čuo za to
svjedoči, a svjedočanstvo njegova
nitko ne prima.
33 Tko je njegovo svjedočanstvo
primio, potvrđio je da je Bog istinit.
34 Jer onaj koga Bog posla Božje
riječi govori; a Bog Duha ne daje na
mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao u
ruku njegovu.
36 Tko vjeruje u Sina ima život
vječni; a tko se ne pokorava Sinu
neće vidjeti života, već gnjev Božji
ostaje na njemu.
Ivanu 4
1 Kad Gospodin dozna da su fari-
zeji čuli kako on, Isus, dobiva i kršta-
va više učenika nego Ivan,
2 iako sam Isus nije krštavao već
njegovi učenici,
3 napusti Judeje i ponovno ode u
Galileju.
4 A morao je proći kroz Samariju.
5 Dođe tako do samarijskog grada
zvanog Sihar, blizu zemljišta koje
Jakov dade svome sinu Josipu.
6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus, umoran od puta, sjedne kraj
zdenca. Bijaše otprilike šesti sat.
7 Dođe neka žena, Samarijanka, za-
hvatiti vode. Reče joj Isus: "Daj mi
piti!"
8 Jer njegovi učenici bijahu otišli u
grad kupiti nešto za jelo.
9 A žena Samarijanka mu reče:
"Kako ti, koji si Židov, tražiš od
mene žene, Samarijanke, da ti dam
piti?" Jer se Židovi ne druže sa
Samarijancima.
10 Isus joj odgovori: "Kad bi znala
dar Božji i tko je onaj koji ti veli:
'Daj mi piti', ti bi od njega zatražila
i on bi ti dao živu vodu."
11 Reče mu žena: "Gospodine, ne-
maš čime zahvatiti a zdenac je du-
bok, otkud ti onda živa voda?
12 Zar si ti veći od našeg oca Jakova
koji nam dade ovaj zdenac; i sam je
iz njega pio, a i sinovi njegovi i stoka
njegova?"
13 Odgovori joj Isus: "Svatko tko pije
od te vode, ponovno će ožednjeti,
14 ali tko pije od vode koju ću mu
ja dati neće ožednjeti nikada, već
će voda koju ću mu ja dati postati
u njemu izvorom vode što struji u
život vječni."
15 Reče mu žena: "Gospodine, daj
mi te vode da ne žeđam i ne moram
dolaziti ovamo zahvaćati."
16 Isus joj reče: "Idi pozovi svoga
muža i vrati se ovamo!"
17 Odgovori žena: "Ja nemam mu-
ža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla:
'Nemam muža',
18 jer pet si muževa imala, a ni ovaj
kojeg sada imaš nije ti muž. To si po
istini rekla."
19 Reče mu žena: "Gospodine, vi-
dim da si prorok.
20 Naši su očevi štovali na ovoj gori,
a vi kažete da je u Jeruzalemu mje-
sto gdje treba štovati."
21 Isus joj reče: "Ženo, vjeruj mi,
dolazi čas kad nećete štovati Oca ni
na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi štujete ono što ne poznate,
mi štujemo ono što poznamo jer je
spasenje od Židova.
23 Ali dolazi čas, sada je, kad će
istinski štovatelji Oca štovati u duhu
i istini, jer takve štovatelje želi Otac.
24 Bog je duh i koji njega štuju tre-
baju štovati u duhu i istini."
25 Reče mu žena: "Znam da dolazi
Mesija koji se zove Krist, kad on
dođe sve će nam objaviti."
26 Reče joj Isus: "Ja sam, ja koji ti
govorim."
27 Nato dođoše njegovi učenici i
čudiše se što razgovara s ženom, no
nijedan ne reče: "Što tražiš?" ili
"Zašto razgovaraš s njom?"
28 Tada žena ostavi svoj krčag i ode
u grad te reče ljudima:
29 "Dođite vidjeti čovjeka koji mi
reče sve što sam učinila; nije li to
Krist?"
30 Oni tada iziđoše iz grada te do-
đoše k njemu.
31 Za to vrijeme moljaše ga učenici
govoreći: "Rabbi, jedi."
32 Ali im on reče: "Ja imam za jesti
jelo koje vi ne poznate."
33 Rekoše tada učenici jedan dru-
gome: "Da mu nije tko donio nešto
za jesti?"
34 Reče im Isus: "Moje je jelo vršiti
volju onoga koji me posla i njegovo
djelo dovršiti.
35 Ne govorite li vi: 'još četiri mje-
seca pa dolazi žetva?' Gle, kažem
vam, podignite oči svoje i pogledajte
polja, već su bijela za žetvu.
36 I koji žanje prima plaću i sabire
rod za život vječni, da se mogu zajed-
no radovati koji sije i koji žanje.
37 Jer je istinita izreka: 'Jedan sije,
a drugi žanje.'
38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se
niste trudili; drugi su se trudili, a vi
ste ušli u trud njihov."
39 Mnogi Samarijanci iz onoga gra-
da povjerovaše u njega zbog riječi
žene koja je svjedočila: "Reče mi sve
što sam učinila."
40 Kad Samarijanci dođoše k nje-
mu moljahu ga da ostane kod njih;
i ostade ondje dva dana.
41 I mnogo više ih povjerova radi
njegove riječi
42 pa rekoše ženi: "Više ne vjeru-
jemo zbog tvojih riječi, jer sami
smo čuli i znamo da je on uistinu
Spasitelj svijeta - Krist."
43 Nakon dva dana ode odande u
Galileju.
44 Sam je Isus izjavio da prorok ne-
ma časti u svom zavičaju.
45 Kad dakle stiže u Galileju, Gali-
lejci ga primiše pošto su vidjeli što
je učinio u Jeruzalemu za blagdana;
jer i oni bijahu uzašli na blagdan.
46 Dođe Isus ponovno u Kanu Ga-
lilejsku, gdje je pretvorio vodu u vi-
no. A bijaše ondje neki kraljevski
službenik kojemu je sin bolovao u
Kafarnaumu.
47 Čuvši da je Isus iz Judeje stigao u
Galileju, ode k njemu pa ga moljaše
da siđe i ozdravi mu sina, jer ovaj
samo što nije umro.
48 Isus mu reče: "Ako ne vidite zna-
menja i čudesa, nipošto nećete vje-
rovati."
49 Reče mu kraljevski službenik:
"Gospodine, siđi prije nego mi umre
dijete."
50 Isus mu reče: "Idi, sin tvoj živi!" I
čovjek povjerova riječi koju mu Isus
reče te ode.
51 Ali kako je silazio, u susret mu
dođoše sluge te mu rekoše: "Tvoje
dijete živi."
52 Raspita se od njih za sat kada mu
je krenulo nabolje. A oni mu rekoše:
"Jučer oko sedmoga sata pustila ga
vrućica."
53 Tada shvati otac da je to bilo
onoga sata kad mu Isus kaza: "Sin
tvoj živi." I povjerova on i sav njegov
dom.
54 To drugo znamenje učini Isus ot-
kada se vratio iz Judeje u Galileju.
Ivanu 5
1 Poslije toga bijaše židovski blag-
dan pa Isus uzađe u Jeruzalem.
2 U Jeruzalemu kod Ovčjih vrata
nalazi se kupalište koje se hebrejski
nazivlje Bethesda, a ima pet trije-
mova.
3 U njima je ležalo mnoštvo bole-
snih, slijepih, hromih i uzetih: čekali
su da se voda pokrene.
4 Anđeo bi silazio s vremena na
vrijeme u bazen i pokretao vodu.
Tko bi prvi sišao nakon što se voda
pokrene, ozdravio bi ma od kakve
bolesti bolovao.
5 Bijaše tamo neki čovjek koji bolo-
vaše trideset i osam godina.
6 Opazi ga Isus gdje leži, i znajući da
je već dugo u tom stanju reče mu:
"Želiš li ozdraviti?"
7 Bolesnik mu odgovori: "Gospodi-
ne, nemam čovjeka koji bi me odnio
u bazen kad se voda pokrene, a dok
ja silazim drugi siđe prije mene."
8 Reča mu Isus: "Ustani, uzmi svoju
postelju i hodaj!"
9 Odmah ozdravi čovjek, uzme svo-
ju postelju i prohoda. A bijaše taj
dan subota.
10 Zato Židovi rekoše ozdravljeno-
mu: "Subota je, nije ti dopušteno
nositi postelju!"
11 On im odgovori: "Onaj koji me
ozdravio reče mi: 'Uzmi svoju po-
stelju i hodaj!'"
12 Stoga ga upitaše: "Tko je čovjek
koji ti reče: 'Uzmi svoju postelju i
hodaj'?"
13 Ali ozdravljeni nije znao tko je
taj jer se Isus izgubio u mnoštvu
koje je bilo na tome mjestu.
14 Nakon toga nađe ga Isus u
Hramu i reče mu: "Evo, ozdravio si.
Ne griješi više da ti se što gore ne
dogođi!"
15 Ode čovjek i javi Židovima da
je Isus taj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga Židovi progoniše
Isusa i htjedoše ga ubiti, jer to
učini u subotu.
17 Ali im Isus odgovori: "Moj Otac
radi sve do sada pa i ja radim."
18 Zbog toga su Židovi još više
htjeli ubiti ga, jer ne samo da je
kršio subotu već je i Boga nazivao
svojim Ocem, izjednačujući tako
sebe s Bogom.
19 Stoga im Isus odgovori: "Zaista,
zaista, kažem vam, Sin sam od sebe
ne može učiniti ništa, već ono što
vidi da čini Otac; jer štogod on čini
to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu
sve što sam čini; pokazat će mu i
veća djela od ovih, da se čudite.
21 Jer kao što Otac podiže mrtve i
oživljuje, tako i Sin oživljuje koga
hoće.
22 Jer Otac ne sudi nikoga već je sav
sud predao Sinu,
23 da svi časte Sina kao što časte
Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni
Oca koji ga posla.
24 "Zaista, zaista, kažem vam da
onaj tko sluša moju riječ i vjeruje
onomu koji me posla, ima život
vječni i ne dolazi na sud, nego je
prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam, dolazi
čas, već sada je, kad će mrtvi čuti glas
Sina Božjega, i koji čuju živjet će.
26 Kao što Otac ima život u sebi,
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin
čovječji.
28 Ne čudite se tome jer dolazi čas u
koji će svi što su u grobovima čuti
njegov glas,
29 i izići će koji su činili dobro, na
uskrsnuće života, a koji su činili zlo
na uskrsnuće suda.
30 Ja sƒm od sebe ne mogu učiniti
ništa, kako čujem sudim, i moj je sud
pravedan jer ne tražim svoju volju
nego volju Oca koji me posla.
31 Ako ja svjedočim sam za se, moje
svjedočanstvo nije istinito.
32 Drugi svjedoči za mene, i znam da
je istinito svjedočanstvo kojim on
svjedoči za mene.
33 Vi poslaste k Ivanu i on je posvje-
dočio za istinu.
34 Ja ne primam svjedočanstva od
čovjeka već govorim ovo da se vi
spasite.
35 On bijaše svjetiljka koja gori i
svijetli, a vi se htjedoste samo na
tren radovati u njegovoj svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće
od Ivanova; jer djela koja mi Otac
dade da izvršim, upravo djela koja
činim, svjedoče za mene, da me po-
sla Otac.
37 I Otac koji me posla sƒm je po-
svjedočio za mene. Niti ste ikada
čuli njegova glasa, niti ste vidjeli
njegova lika.
38 A ni njegova riječ ne prebiva u
vama jer ne vjerujete onomu koga
on posla.
39 Istražujete Pisma jer mislite po
njima imati život vječni, a upravo
ona svjedoče za mene.
40 Ali vi nećete k meni da dođete, da
imate život.
41 Slave od ljudi ja ne primam,
42 ali vas upoznah: nemate ljubavi
Božje u sebi.
43 Ja sam došao u ime svoga Oca i vi
me ne primate; dođe li tko drugi u
svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako biste mogli vjerovati kad
primate slavu jedan od drugoga, a
slavu koja dolazi od jedinoga Boga
ne tražite.
45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti
Ocu, ima tko vas tuži, Mojsije u ko-
ga se uzdaste.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju i meni
biste vjerovali, jer o meni je on pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim
spisima, kako ćete mojim riječima
vjerovati?"
Ivanu 6
1 Poslije toga ode Isus na drugu
stranu Galilejskog, ili Tiberijad-
skog, mora.
2 Slijedilo ga veliko mnoštvo jer
vidješe znamenja koja učini na
bolesnima.
3 A Isus se pope na goru i sjeđaše
ondje sa svojim učenicima.
4 Bijaše blizu Pasha, blagdan
Židova.
5 Podigavši oči, ugleda Isus kako
veliko mnoštvo dolazi k njemu pa
reče Filipu: "Gdje da kupimo kruha
da ovi mogu jesti?"
6 Ali to reče kušajući ga, jer znao
je što kani učiniti.
7 Filip mu odgovori: "Za dvjesto
denara kruha ne bi bilo dovoljno
da svak dobije ponešto."
8 Reče mu jedan od njegovih učeni-
ka, Andrija, brat Šimuna Petra:
9 "Ovdje je dječak koji ima pet ječ-
menih kruhova i dvije ribice, ali što
je to za tolike?"
10 Reče Isus: "Neka ljudi posjeda-
ju!" A bijaše mnogo trave na tome
mjestu. Posjedaše dakle muškarci,
njih oko pet tisuća.
11 I uze Isus kruhove te ih, pošto
dade hvalu, davaše učenicima, a
učenici onima što posjedaše. A ta-
ko i od ribica, koliko god su htjeli.
12 Kada se nasitiše, reče svojim uče-
nicima: "Skupite preostale ulomke
da ništa ne propadne!"
13 Oni dakle skupiše i napuniše
dvanaest košara ulomaka od pet
ječmenih kruhova i dvije ribice što
preostade onima koji su jeli.
14 Kad ljudi vidješe znamenje što ga
učini Isus, rekoše: "Ovo je uistinu
Prorok koji ima doći na svijet."
15 Kad Isus dozna da kane doći i
nasilu ga učiniti kraljem, povuče se
ponovno u goru, posve sam.
16 A kad nasta večer, siđoše njegovi
učenici k moru,
17 i ušavši u lađicu krenuše preko
mora, u Kafarnaum. I već se smrklo,
a Isus još nije došao k njima.
18 A more se uzburkalo od jakoga
vjetra.
19 Pošto tako odveslaše dvadeset
pet do trideset stadija ugledaše Isusa
gdje hoda po moru i približava se
lađici; i preplašiše se.
20 Ali im on reče: "Ja sam, ne bojte
se!"
21 Htjedoše ga uzeti u lađicu, a lađi-
ca se istog trenutka nađe na obali
kamo iđahu.
22 Sutradan mnoštvo, koje osta s
druge strane mora, opazi da ne bi-
jaše druge lađice osim one u koju
uđoše njegovi učenici, i da Isus nije
ušao u lađicu s učenicima već da oni
odoše sami.
23 Međutim, iz Tiberijade stigoše
druge lađice blizu onoga mjesta gdje
jedoše kruh nakon što Gospodin
dade hvalu.
24 Kad dakle mnoštvo uvidje da Isus
nije ondje, niti njegovi učenici, i sa-
mi uđoše u lađice te dođoše u Kafar-
naum tražeći Isusa.
25 Našavši ga s onu stranu mora
rekoše mu: "Učitelju, kad si došao
ovamo?"
26 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista,
kažem vam: tražite me, ne stoga što
vidjeste znamenja, nego stoga što
jedoste kruha i nasitiste se.
27 Radite, ali ne za propadljivu hra-
nu, već za hranu koja ostaje za život
vječni, nju će vam dati Sin čovječji
jer njega ovlasti Otac, Bog."
28 Stoga mu rekoše: "Što nam je
činiti da bismo radili djela Božja?"
29 Odgovarajući im, Isus reče: "Ovo
je djelo Božje, da vjerujete u onoga
kojega on posla."
30 Rekoše mu stoga: "Kakvo zna-
menje ti činiš da možemo vidjeti i
povjerovati ti? Što ti činiš?
31 Očevi naši jedoše manu u pusti-
nji, kao što je pisano: 'Dade im kruh
s neba za jelo'."
32 Reče im stoga Isus: "Zaista, zais-
ta, kažem vam, nije vam Mojsije dao
kruh s neba, nego vam Otac moj daje
kruh s neba, kruh istiniti;
33 jer je kruh Božji onaj koji silazi
s neba, i daje život svijetu."
34 Stoga mu rekoše: "Gospodine,
daj nam uvijek toga kruha."
35 Reče im Isus: "Ja sam kruh života,
tko dolazi k meni neće ogladnjeti,
i tko vjeruje u mene neće ožednjeti
nikada.
36 Ali rekoh vam: vidjeli ste me ali
ne vjerujete.
37 Svi koje mi daje Otac doći će k
meni, a onoga koji dođe neću izba-
citi van.
38 Jer siđoh s neba ne da bih vršio
svoju volju, nego volju onoga koji
me posla.
39 A ovo je volja Oca koji me posla:
da nikoga od onih koje mi dade ne
izgubim nego ih uskrisim u posljed-
nji dan.
40 A ovo je volja onoga koji me
posla, da svatko tko vidi Sina i vje-
ruje u njega ima život vječni i ja da
ga uskrisim u posljednji dan."
41 Židovi stoga mrmljahu protiv
njega jer je rekao: "Ja sam kruh koji
je sišao s neba."
42 Govorahu: "Nije li to Isus, sin Jo-
sipov, komu poznajemo oca i majku?
Kako sada govori: 'Siđoh s neba'?"
43 Isus im odvrati: "Ne mrmljajte
među sobom.
44 Nitko ne može doći k meni, osim
ako ga privuče Otac koji me posla,
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45 Pisano je u Prorocima: 'Svi će biti
poučeni od Boga'. Stoga svatko tko
čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.
46 Ne da je tko vidio Oca, samo onaj
koji je od Boga, on je vidio Oca.
47 Zaista, zaista, kažem vam: tko
vjeruje u mene ima život vječni.
48 Ja sam kruh života.
49 Vaši očevi jedoše manu u pustinji
i pomriješe.
50 Ovo je kruh koji s neba silazi, da
tko od njega jede ne umre.
51 Ja sam kruh živi koji je sišao s
neba: tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja
dati tijelo je moje, koje ću dati za
život svijeta.
52 Židovi se nato prepirahu među
sobom: "Kako nam ovaj može dati
tijelo svoje za jelo?"
53 Reče im stoga Isus: "Zaista, zais-
ta, kažem vam: ako ne jedete tijela
Sina čovječjega i ne pijete njegove
krvi, nemate života u sebi.
54 Tko jede moje tijelo i pije moju
krv, ima život vječni, i ja ću ga uskri-
siti u posljednji dan.
55 Jer tijelo je moje jelo istinsko, krv
je moja piće istinsko.
56 Tko jede moje tijelo i pije moju
krv, u meni ostaje i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji
mene jede živjeti po meni.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao.
Ne kao mana koju jedoše vaši oci i
pomriješe: tko jede ovaj kruh živjet
će zauvijek."
59 Sve to reče poučavajući u sina-
gogi u Kafarnaumu.
60 Mnogi od njegovih učenika čuvši
to rekoše: "Tvrd je to govor, tko to
može slušati?"
61 A Isus, znajući u sebi da njegovi
učenici zbog toga mrmljaju, reče im:
"Zar vas to sablažnjava?
62 A što ako vidite Sina čovječjega
kako uzlazi onamo gdje je prije bio?
63 Duh je onaj koji oživljuje, tijelo
ne koristi ništa. Riječi koje vam go-
vorim duh su i život su.
64 Ali ima među vama nekih koji ne
vjeruju." Jer znao je Isus od početka
koji su oni što ne vjeruju i tko će ga
izdati.
65 I reče: "Stoga vam i rekoh da
nitko ne može doći k meni ako mu
nije dano od Oca mojega."
66 Otada se mnogi njegovi učenici
povukoše i više nisu išli s njime.
67 Stoga Isus reče dvanaestorici:
"Želite li i vi otići?"
68 Odgovori mu Šimun Petar: "Go-
spodine, kome ćemo otići? Ti imaš
riječi vječnoga života.
69 Mi povjerovasmo i spoznasmo:
Ti si Krist, Sin živoga Boga."
70 Odgovori im Isus: "Nisam li ja
izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je
od vas đavao."
71 Govoraše to o Judi Šimuna Iška-
riotskoga, jednom od dvanaestori-
ce, jer on ga je imao izdati.
Ivanu 7
1 Nakon toga je Isus obilazio po
Galileji; ne htjede u Judeju jer su
Židovi tražili da ga ubiju.
2 Bijaše blizu židovski Blagdan sje-
nica.
3 Stoga mu njegova braća rekoše:
"Otiđi odavde i pođi u Judeju da i
tvoji učenici vide djela koja činiš.
4 Jer nitko ne čini ništa u tajnosti
ako želi biti javno poznat. Ako već
činiš sve to, objavi se svijetu."
5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala
u njega.
6 Reče im stoga Isus: "Moje vrijeme
još nije došlo a za vas je vrijeme
svagda zgodno.
7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene
mrzi jer ja svjedočim o njemu, da su
mu djela zla.
8 Samo vi uziđite na ovaj blagdan.
Ja sada ne uzlazim na blagdan jer se
moje vrijeme još nije ispunilo."
9 Rekavši im to, ostade u Galileji.
10 Ali kad njegova braća ođoše, uza-
đe i on na blagdan, ne javno, nego
kao potajno.
11 A Židovi ga tražili na blagdan,
pitajući: "Gdje je onaj?"
12 I među narodom se mnogo šapu-
talo o njemu. Jedni govorahu: "Do-
bar je", no drugi rekoše: "Ne, nego
zavodi narod."
13 No nitko nije javno govorio o
njemu zbog straha od Židova.
14 Usred blagdana uziđe Isus u
Hram i naučavaše.
15 A Židovi se čudili govoreći: "Kako
ovaj poznaje Pisma a nije ih učio?"
16 Odgovori im Isus: "Moj nauk nije
moj, već onoga koji me posla.
17 Ako tko hoće vršiti volju njego-
vu, znat će je li taj nauk od Boga ili
ja sam od sebe govorim.
18 Tko sam od sebe govori slavu
svoju traži, ali tko traži slavu onoga
koji ga posla, taj je istinit i u njemu
nema nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao Zakon, a
nitko od vas ne vrši Zakona? Zašto
me hoćete ubiti?"
20 Odgovori mnoštvo: "Demona
imaš; tko te hoće ubiti?"
21 Isus odgovori i reče im: "Jedno
djelo učinih i svi se čudite.
22 Stoga vam Mojsije dade obreza-
nje, ne da je ono od Mojsija, nego
od otaca, i vi u subotu obrezujete
čovjeka.
23 Ako čovjek prima obrezanje u
subotu, da se ne bi prekršio Mojsi-
jev zakon, zašto se ljutite na mene
što sam u subotu ozdravio svega
čovjeka?
24 Ne sudite po vanjštini nego sudi-
te sudom pravednim!"
25 Tada neki iz Jeruzalema rekoše:
"Nije li to onaj koga hoće ubiti?
26 A evo, javno govori i ništa mu
ne kažu. Da nisu i glavari doista
spoznali da je on uistinu Krist?
27 Ali za ovoga znamo odakle je, a
Krist kad dođe, nitko neće znati
odakle je."
28 Tada Isus, koji poučavaše u Hra-
mu, poviče: "Mene poznajete i znate
odakle sam! Ali ja nisam došao sam
od sebe, nego postoji istiniti koji me
posla; njega vi ne poznajete.
29 Ja ga poznajem, jer sam od njega;
on me posla."
30 Stoga su ga nastojali uhvatiti ali
ipak nitko ne stavi ruku na nj, jer još
nije bio došao njegov čas.
31 Mnogi iz puka vjerovaše u njega
i govorahu: "Kada Krist dođe, hoće
li učiniti više znamenja nego što ih
ovaj učini?"
32 Farizeji dočuše da to puk mrmlja
o njemu. Poslaše farizeji i glavari
svećenički stražare da ga uhvate.
33 Reče im stoga Isus: "Još sam malo
vremena s vama pa odlazim k ono-
mu koji me posla.
34 Tražit ćete me i nećete me naći;
a gdje sam ja, vi ne možete doći."
35 Židovi stoga rekoše među sobom:
"Kamo to ovaj kani poći da ga mi
nećemo naći? Zar kani poći k raselje-
nima među Grcima i naučavati Grke?
36 Što li znači riječ koju reče: 'Tražit
ćete me i nećete me naći' i 'Gdje sam
ja, vi ne možete doći'?"
37 U posljednji, veliki dan blagdana,
stajaše Isus i vikaše: "Ako je tko že-
dan neka dođe k meni i neka pije!
38 Tko vjeruje u me, kako veli Pi-
smo, 'iz njegove će utrobe poteći
rijeke žive vode!'"
39 To reče za Duha kojeg su imali
primiti oni što vjeruju u njega; jer
Duh Sveti još ne bijaše dan, jer Isus
još ne bijaše proslavljen.
40 Mnogi od puka, kad čuše te riječi,
govorahu: "Ovo je uistinu Prorok."
41 Drugi rekoše: "Ovo je Krist", a
neki rekoše: "Zar Krist dolazi iz Ga-
lileje?"
42 "Ne kaže li Pismo da Krist dolazi
iz potomstva Davidova, iz Betlehe-
ma, sela gdje bijaše David?"
43 Tako zbog njega nasta podijelje-
nost u narodu.
44 Neki od njih ga htjedoše uhvatiti,
ali nitko ne stavi ruke na njega.
45 Dođoše stražari glavarima sveće-
ničkim i farizejima, i ovi im rekoše:
"Zašto ga ne dovedoste?"
46 Stražari odgovoriše: "Nikada
neki čovjek nije govorio poput tog
čovjeka."
47 Farizeji im stoga odgovore: "Zar
ste i vi zavedeni?
48 Je li tko od glavara ili od farizeja
povjerovao u njega?
49 Ali ova svjetina koja ne poznaje
Zakon, prokleta je."
50 Reče im Nikodem, jedan od njih,
onaj koji noću dođe k njemu:
51 "Sudi li naš zakon čovjeku ako
se on prije ne sasluša i ne dozna što
je učinio?"
52 Odgovoriše mu: "Zar si i ti iz
Galileje? Ispitaj i istraži pa ćeš vi-
djeti da iz Galileje ne ustaje nikakav
prorok."
53 I odoše svaki svojoj kući.
Ivanu 8
1 A Isus ode na Maslinsku goru.
2 U zoru ponovno dođe u Hram i
sav mu puk pristupi; sjede i stade ih
poučavati.
3 A pismoznanci i farizeji dovedu
mu ženu zatečenu u preljubu; po-
stavivši je u sredinu
4 rekoše mu: "Učitelju, ova je žena
uhvaćena u samom činu preljuba.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio
takve kamenovati. Što ti kažeš na to?"
6 A to govorahu kušajući ga kako bi
ga mogli optužiti. Ali Isus, sagnuvši
se, pisaše prstom po zemlji.
7 A kako oni nastaviše ispitivati, on
se uspravi i reče im: "Tko je od vas
bez grijeha, neka prvi baci kamen na
nju."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi
pisati po zemlji.
9 A oni, čuvši to, pokarani od savje-
sti, stadoše odlaziti jedan za drugim,
počevši od starijih pa sve do posljed-
njega; i osta Isus sam, i žena koja
stajaše u sredini.
10 Uspravivši se vidje Isus da nema
nikoga osim žene pa joj reče: "Ženo,
gdje su tvoji tužitelji? Zar te nitko
ne osudi?"
11 Ona reče: "Nitko, Gospodine."
Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem:
idi i ne griješi više!"
12 Zatim im Isus ponovno progovo-
ri: "Ja sam svjetlo svijeta; tko mene
slijedi neće hoditi u tami, nego će
imati svjetlost života."
13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svje-
dočiš sam za se; svjedočanstvo tvoje
nije istinito."
14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svje-
dočim sam za se, svjedočanstvo je
moje istinito jer znam odakle dođoh
i kamo idem. Ali vi ne znate odakle
dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim
nikoga.
16 Ako i sudim, moj je sud istinit
jer nisam sam, već ja i onaj koji me
posla, Otac.
17 I u vašem je Zakonu zapisano da
je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedočim za se, a svjedoči i
onaj koji me posla, Otac."
19 Nato mu reknu: "Gdje je tvoj
Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene
poznajete niti Oca mojega. Kad bi-
ste poznavali mene, i Oca biste mo-
ga poznavali."
20 Te riječi izreče Isus u riznici dok
naučavaše u Hramu; i nitko ga ne
uhvati jer još ne bijaše došao njegov
čas.
21 Isus im ponovno reče: "Ja odla-
zim, a vi ćete me tražiti i u svojem
ćete grijehu umrijeti; kamo ja idem,
vi ne možete doći."
22 Židovi stoga rekoše: "Zar će se
ubiti kad govori: 'Kamo ja idem, vi
ne možete doći'?"
23 A on im reče: "Vi ste odozdol, ja
sam odozgor. Vi ste od ovoga svije-
ta, ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh da ćete umri-
jeti u svojim grijesima; jer ako ne
vjerujete da ja jesam, umrijet ćete u
grijesima svojim."
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?"
Reče im Isus: "Ono što vam rekoh
na početku.
26 Mnogo toga imam o vama govo-
riti i suditi; no onaj koji me posla
istinit je, i što čuh od njega, to govo-
rim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im stoga reče: "Kad podi-
gnete Sina čovječjega, tada ćete
spoznati da ja jesam i da sam od
sebe ne činim ništa, nego govorim
onako kako me Otac naučio.
29 A onaj koji me posla sa mnom je;
Otac me ne ostavlja sama jer ja uvi-
jek činim što je njemu ugodno."
30 Pošto to reče, mnogi povjerovaše
u njega.
31 Stoga reče Isus Židovima koji mu
povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj
riječi, uistinu ste moji učenici;
32 upoznat ćete istinu i istina će vas
osloboditi."
33 Odgovore mu: "Potomstvo smo
Abrahamovo i nikada nikome ni-
smo robovali; kako ti govoriš: 'Po-
stat ćete slobodni'?"
34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista,
kažem vam, tko god čini grijeh, rob
je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek; sin
ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zai-
sta ćete biti slobodni.
37 Znam da ste potomstvo Abraha-
movo; a ipak me želite ubiti jer
moja riječ ne nalazi mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh u Oca; i vi
činite što čuste od svog oca."
39 Oni mu odgovoriše: "Naš je otac
Abraham". Reče im Isus: "Da ste
djeca Abrahamova, djela biste
Abrahamova činili.
40 Ali eto, sada me želite ubiti, mene
koji vam rekoh istinu što sam je od
Boga čuo. Takvo što Abraham nije
činio.
41 Vi činite djela oca svojega." Nato
mu rekoše: "Mi se nismo rodili iz
preljuba, imamo jednoga Oca -
Boga."
42 Reče im stoga Isus: "Kad bi Bog
bio vaš Otac, mene biste ljubili jer ja
od Boga iziđoh i dođoh; nisam sam
od sebe došao, nego me on posla.
43 Zašto ne razumijete moj govor?
Jer niste kadri slušati riječ moju.
44 Vaš je otac đavao i hoćete vršiti
prohtjeve oca svojega. On bijaše
ubojica ljudi od početka i ne stajaše
u istini, jer nema istine u njemu. Kad
govori laž, od svojega govori: jer je
lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim, meni
ne vjerujete.
46 Tko će mi od vas dokazati grijeh?
Ali ako istinu govorim, zašto mi ne
vjerujete?
47 Tko je od Boga, sluša Božje riječi;
vi ne slušate zato jer niste od Boga."
48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kaže-
mo li dobro da si ti Samarijanac i da
imaš demona?"
49 Odgovori Isus: "Ja nemam demo-
na, nego častim Oca svojega, a vi
mene obeščašćujete.
50 No ne tražim ja svoju slavu; ima
tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam, ako
tko drži moju riječ, neće vidjeti
smrti nikada."
52 Rekoše mu Židovi: "Sada znamo
da imaš demona. Abraham umrije,
i proroci, a ti govoriš: 'Ako tko drži
moju riječ, neće okusiti smrt nika-
da.'
53 Zar si ti veći od oca našega Abra-
hama, koji umrije? Pa i proroci po-
mriješe. Kime se ti praviš?"
54 Odgovori Isus: "Ako ja slavim
sam sebe, slava moja nije ništa. Otac
moj mene slavi; za njega vi velite da
je vaš Bog,
55 a ne upoznaste ga, no ja ga znam;
ako kažem da ga ne znam, bit ću
poput vas: lažljivac; no znam ga i
riječ njegovu držim.
56 Abraham, otac vaš, usklikta od
radosti što će vidjeti moj Dan, i vidje
i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Nemaš
ni pedeset godina, a vidio si Abra-
hama?"
58 Reče im Isus: "Zaista, zaista, ka-
žem vam, prije negoli Abraham po-
sta, ja jesam."
59 Nato pograbiše kamenje da bace
na nj; no Isus se sakri te iziđe iz
Hrama hodajući posred njih; i tako
prođe.
Ivanu 9
1 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa
od rođenja.
2 I upitaše ga njegovi učenici:
"Učitelju, tko sagriješi što se slijep
rodio, on ili njegovi roditelji?"
3 Odgovori Isus: "Niti sagriješi on,
niti njegovi roditelji, nego je to zato
da bi se na njemu očitovala djela
Božja."
4 Valja mi činiti djela onoga koji
me posla dok je još dan; dolazi noć,
kad nitko ne može raditi.
5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam
svijeta."
6 To rekavši, pljunu na zemlju i
načini blato od pljuvačke pa prema-
za slijepcu oči.
7 I reče mu: "Idi, operi se u bazenu
Siloamu!" što znači: "Poslan. Ode
onaj, umije se pa se vrati gledajući.
8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali
prije kad bijaše slijep rekoše: "Nije
li to onaj koji je sjedio i prosio?"
9 Jedni rekoše: "On je", a drugi: "Samo
mu je sličan." On reče: "Da, ja sam!"
10 Nato mu rekoše: "Kako su ti se
otvorile oči?"
11 On odgovori: "Čovjek koji se zove
Isus načini blato i premaza mi oči i
reče mi: 'Idi do bazena Siloama i operi
se.' Odoh, oprah se i progledah."
12 Stoga mu rekoše: "Gdje je on?"
Reče im: "Ne znam."
13 Tada bivšeg slijepca odvedoše fa-
rizejima.
14 A bijaše subota kad Isus načini
blato i otvori mu oči.
15 Stoga ga farizeji ponovno upi-
taše kako je progledao. On im reče:
"Stavio je blato na moje oči, ja se
oprah i evo vidim."
16 Nato neki od farizeja rekoše:
"Nije taj čovjek od Boga, ne drži
subotu." Drugi rekoše: "A kako bi
čovjek grešnik mogao činiti takva
znamenja?" I bijaše među njima po-
dijeljenost.
17 Zatim ponovno rekoše slijepcu:
"Što ti kažeš za njega? Ta otvorio ti
je oči." A on reče: "Prorok je!"
18 Ali Židovi ne vjerovahu da on
bijaše slijep i da je progledao, sve
dok ne dozvaše roditelje toga koji je
progledao
19 i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za
koga kažete da se slijep rodio? Kako
to da sada vidi?"
20 Odgovore im njegovi roditelji:
"Znamo da je ovo naš sin i da se
slijep rodio;
21 a kako sada vidi, to mi ne znamo;
i tko mu je otvorio oči, ne znamo.
Odrastao je, njega pitajte; neka sam
o sebi govori."
22 To rekoše njegovi roditelji jer
se bojahu Židova; jer Židovi se već
bijahu dogovorili da se svaki koji
njega prizna Kristom ima isključiti
iz sinagoge.
23 Zbog toga rekoše njegovi rodite-
lji: "Odrastao je, njega pitajte."
24 Pozvaše stoga po drugi put čovje-
ka koji bijaše slijep i rekoše mu:
"Podaj slavu Bogu; mi znamo da je
taj čovjek grešnik."
25 On im stoga odgovori: "Je li on
grešnik, ja ne znam. Jedno znam:
bijah slijep, a sada vidim."
26 I rekoše mu opet: "Što ti učini?
Kako ti otvori oči?"
27 On im odgovori: "Već vam rekoh
i ne slušaste me: što opet hoćete
čuti? Zar želite i vi postati njegovim
učenicima?"
28 Nato ga izgrdiše i rekoše: "Ti si
njegov učenik, a mi smo učenici
Mojsijevi.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio
Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle
je."
30 Odgovori im čovjek, rekavši: "Zai-
sta, to i jest čudnovato da vi ne znate
ni odakle je, a meni je otvorio oči.
31 Znamo da Bog grešnike ne usli-
šava; nego ako je tko bogobojazan i
vrši volju njegovu, toga uslišava.
32 Otkako je vijeka nije se čulo da
bi tko otvorio oči nekomu tko se
slijep rodio.
33 Da ovaj nije od Boga, ne bi mo-
gao činiti ništa."
34 Odgovoriše mu: "Sav si se u gri-
jesima rodio, i ti da nas učiš?" I iz-
baciše ga van.
35 Dočuo Isus da su onoga izbacili
pa mu, našavši ga, reče: "Vjeruješ li
ti u Sina Božjega?"
36 Odgovori mu ovaj: "Tko je taj,
Gospodine, da bih vjerovao u njega?"
37 I reče mu Isus: "Već si ga vidio;
to je onaj koji govori s tobom."
38 A on reče: "Vjerujem, Gospodi-
ne!" I iskaza mu štovanje.
39 A Isus reče: "Radi suda ja dođoh
na ovaj svijet: da progledaju koji ne
vide, a koji vide, da oslijepe."
40 A čuli sve to neki od farizeja što
su bili s njime pa mu rekoše: "Zar
smo i mi slijepi?"
41 Reče im Isus: "Da ste slijepi, ne
biste imali grijeha; no vi govorite:
'Vidimo', pa grijeh vaš ostaje.
Ivanu 10
1 "Zaista, zaista, kažem vam,
tko u ovčinjak ne ulazi na vrata,
nego se uspinje na drugom mjestu,
taj je kradljivac i razbojnik.
2 A tko na vrata ulazi, pastir je
ovcama.
3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju
njegov glas; on ovce svoje zove ime-
nom pa ih izvodi.
4 A kad ovce svoje izvede, pred nji-
ma ide, i ovce idu za njim jer poznaju
glas njegov.
5 Za tuđincem ni u kom slučaju neće
ići, već će pobjeći od njega jer ne
poznaju tuđinčeva glasa."
6 Isus im ispriča tu prispodobu, ali
oni ne razumješe što im htjede reći.
7 Stoga im Isus ponovno reče: "Zai-
sta, zaista, kažem vam, ja sam vrata
ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene, kra-
dljivci su i razbojnici; ali ih ovce
ne poslušaše.
9 Ja sam vrata: tko kroz mene uđe,
spasit će se; i ulazit će i izlaziti i pašu
nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukra-
de, ubije i uništi: ja dođoh da imaju
život - da ga imaju u izobilju."
11 "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri
život svoj polaže za ovce.
12 Ali najamnik, koji nije ni pastir
ni vlasnik ovaca, kad vidi vuka gdje
dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk
grabi i rastjeruje ovce.
13 Najamnik bježi jer je najamnik
i nije ga briga za ovce.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem
svoje i moje poznaju mene.
15 Kao što mene poznaje Otac i ja
poznajem Oca; i život svoj polažem
za ovce.
16 Imam i drugih ovaca koje nisu iz
ovog ovčinjaka. I njih moram dove-
sti i glas moj će slušati; i bit će jedno
stado, jedan pastir.
17 Zbog toga me ljubi Otac što po-
lažem svog život da bih ga ponovno
mogao uzeti.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego
ga ja polažem sam od sebe. Vlast
imam položiti ga i vlast imam opet
ga uzeti. Tu zapovijed primih od
Oca svoga."
19 Među Židovima ponovno
nasta podjela zbog tih riječi.
20 Mnogi od njih rekoše: "Demona
ima pa mahnita! Zašto ga slušate?"
21 Drugi pak rekoše: "Nisu to riječi
opsjednuta demonom. Zar može
demon slijepima oči otvoriti?"
22 Svetkovao se u Jeruzalemu Blag-
dan posvećenja, a bila je zima.
23 Isus je obilazio Hramom po trije-
mu Salomonovu.
24 Okružiše ga Židovi i rekoše mu:
"Dokle ćeš nam držati dušu u neiz-
vjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam
otvoreno!"
25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa
ne vjerujete. Djela što ih činim u ime
Oca svojega, ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete jer niste od
mojih ovaca, kao što vam i rekoh.
27 Ovce moje glas moj slušaju; ja ih
poznajem i one idu za mnom;
28 ja im dajem život vječni te neće
propasti nikada, i nitko ih neće ugra-
biti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći
je od svih, i nitko ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
30 Ja i Otac jedno smo."
31 Židovi stoga ponovno pograbiše
kamenje da bi ga kamenovali.
32 Odgovori im Isus: "Mnoga vam
dobra djela Očeva pokazah, za koje
me od tih djela kamenujete?"
33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog
dobra te djela ne kamenujemo, ne-
go zbog hule, što se ti, iako čovjek,
praviš Bogom."
34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano
u vašem Zakonu: 'Ja rekoh: bogovi
ste.'
35 Ako bogovima nazva one kojima
je dana riječ Božja, a Pismo se ne
može ukinuti,
36 kako vi onome koga Otac posveti
i posla na svijet kažete: 'Huliš!' jer
rekoh: 'Sin sam Božji!'
37 Ako ne činim djela Oca svoga,
ne vjerujte mi;
38 ali ako činim, sve ako meni ne
vjerujete, djelima vjerujte, da spo-
znate i uzvjerujete da je Otac u meni
i ja u Ocu."
39 Nato ponovno nastojahu uhvatiti
ga, ali im izmaknu iz ruku.
40 I ode opet na onu stranu Jordana,
na mjesto gdje je Ivan najprije
krstio; i ostade ondje.
41 A mnogi dođoše k njemu i reko-
še: "Ivan doduše ne učini nijednog
znamenja, ali sve što reče o ovome
bijaše istina."
42 I mnogi ondje povjerovaše u njega.
Ivanu 11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar
iz Betanije, iz sela Marije i Marte,
sestre njezine.
2 Bijaše to ona Marija što pomaza
Gospodina pomašću i obrisa mu no-
ge svojom kosom, njezin brat Lazar
bijaše bolestan.
3 Sestre stoga poslaše po njega s
porukom: "Gospodine, evo onaj ko-
ga ljubiš bolestan je."
4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije
na smrt, nego na slavu Božju, da se
Sin Božji po njoj proslavi."
5 A Isus ljubljaše Martu, njezinu
sestru i Lazara.
6 Kad ču da je bolestan, ipak ostade
još dva dana u onome mjestu gdje
bijaše.
7 Nakon toga reče učenicima: "Po-
đimo opet u Judeju!"
8 Rekoše mu učenici: "Učitelju,
Židovi su sad tražili da te kamenuju
a opet ideš onamo?"
9 Odgovori Isus: "Nema li dan dva-
naest sati? Ako tko hoda danju ne
spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga
svijeta.
10 Ali hoda li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu."
11 To reče, a onda im doda: "Lazar,
prijatelj naš, zaspa, no idem probu-
diti ga."
12 Rekoše stoga njegovi učenici:
"Gospodine, ako zaspa, ozdravit će."
13 No Isus to reče o njegovoj smrti,
a oni mišljahu da govori o spavanju,
o snu.
14 Tada im Isus reče otvoreno: "La-
zar je umro.
15 Radujem se poradi vas što ne
bijah ondje, da uzvjerujete. Nego
pođimo k njemu."
16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče
suučenicima: "Hajdemo i mi da u-
mremo s njime!"
17 Došavši dakle Isus, nađe da je
onaj već četiri dana u grobu.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema,
otprilike petnaest stadija,
19 i mnogi su Židovi bili došli tješiti
Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi,
pođe mu u susret; a Marija sjeđaše
kod kuće.
21 Tada Marta reče Isusu: "Gospo-
dine, da si bio ovdje brat moj ne bi
umro.
22 Ali i sada znam da što god zaišteš
od Boga, dat će ti Bog."
23 Reče joj Isus: "Uskrsnut će brat
tvoj!"
24 Reče mu Marta: "Znam da će
uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji
dan."
25 Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće
i život: tko u mene vjeruje, ako i
umre, živjet će;
26 i svatko tko živi i vjeruje u me-
ne, neće umrijeti nikada. Vjeruješ
li ovo?"
27 Odgovori mu: "Da, Gospodine;
ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji,
koji dolazi na svijet."
28 Rekavši to ode i potajno zovnu
svoju sestru Mariju i reče joj:
"Došao je učitelj i zove te."
29 Ona, kad to ču, brzo ustane i
dođe k njemu.
30 Isus još nije došao u selo, nego
bijaše na mjestu gdje ga je susrela
Marta.
31 Kad Židovi, koji su bili s njom u
kući i tješili je, vidješe kako je Marija
brzo ustala i izišla, pođoše za njom,
govoreći: "Ide na grob plakati."
32 A kad Marija dođe onamo gdje
bijaše Isus, ugledavši ga baci mu se
pred noge govoreći: "Gospodine, da
si bio ovdje, ne bi umro moj brat."
33 Kad je vidje Isus gdje plače, a i
Židovi koji dođoše s njom plakahu,
potrese se u duhu i uzbudi,
34 pa reče: "Gdje ste ga položili?"
Rekoše mu: "Gospodine, dođi i vidi."
35 Isus zaplaka.
36 Nato Židovi rekoše: "Gle, kako
ga ljubljaše."
37 A neki od njih rekoše: "Nije li
ovaj, koji je slijepcu otvorio oči,
mogao učiniti da taj ne umre?"
38 Tada Isus, ponovno duboko po-
tresen, dođe k grobu. Bijaše to pe-
ćina, a na nju navaljen kamen.
39 Isus reče: "Uklonite kamen!"
Kaže mu sestra pokojnikova, Marta:
"Gospodine, već smrdi, ta četvrti je
dan."
40 Reče joj Isus: "Nisam li ti rekao,
budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu
Božju?"
41 Ukloniše dakle kamen s mjesta
gdje mrtvac bijaše položen. A Isus
podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si
me uslišao.
42 Ja sam znao da me svagda usli-
šavaš; no rekoh to zbog mnoštva što
stoji uokolo, da vjeruju da si me ti
poslao."
43 Rekavši to, jakim glasom viknu:
"Lazare, iziđi!"
44 I iziđe mrtvac, nogu i ruku pove-
zanih mrtvčkim povojima, i lica
omotana ručnikom. Isus im reče:
"Odriješite ga i pustite neka ide!"
45 Tada mnogi od Židova koji bija-
hu došli k Mariji, kad vidješe što Isus
učini, povjerovaše u nj.
46 Ali neki od njih odu farizejima i
ispričaše im što Isus učini.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji
skupiše vijeće, pa rekoše: "Što da
radimo? Jer ovaj čovjek čini mnoga
znamenja.
48 Ako ga pustimo tako, svi će po-
vjerovati u njega pa će doći Rimljani
i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
49 A jedan od njih, Kajfa, veliki
svećenik one godine, reče im: "Vi
ništa ne znate,
50 niti shvaćate kako je za nas bolje
da jedan čovjek umre za narod, nego
da sav narod propadne."
51 Ali to ne reče sam od sebe, nego
kao veliki svećenik one godine pro-
rokova da Isus ima umrijeti za na-
rod;
52 i ne samo za narod nego i zato da
raspršenu djecu Božju skupi u jedno.
53 Toga se dana dakle dogovore da
ga ubiju.
54 Zbog toga se Isus više nije javno
kretao među Židovima, nego ode
odatle u kraj blizu pustinje, u grad
zvani Efrajim, i ostade ondje s uče-
nicima svojim.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i
mnogi iz zemlje uziđoše u Jeruza-
lem da se očiste prije Pashe.
56 Tražiše dakle Isusa te stojeći u
Hramu jedan drugome govorahu:
"Što vam se čini, zar ne kani doći na
blagdan?"
57 A glavari svećenički i farizeji
izdadoše zapovijed da, ako tko saz-
na gdje je, neka dojavi kako bi ga
uhvatili.
Ivanu 12
1 Šest dana prije Pashe dođe
Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar,
onaj što umrije; onaj kojega Isus
uskrisi od mrtvih.
2 Ondje mu prirediše večeru: Marta
posluživaše a Lazar bijaše jedan od
njegovih sustolnika.
3 Tada Marija, uzevši libru prave
dragocjene nardove pomasti, pomaže
Isusu noge i otare mu ih svojom
kosom; a kuća se napuni mirisom
pomasti.
4 Nato reče jedan od njegovih uče-
nika, Juda Šimuna Iškariotskog,
onaj što ga je imao izdati:
5 "Zašto se ta pomast nije prodala za
trista denara, i to dalo siromasima?"
6 Ali ne reče to zbog toga što mu
bijaše stalo do siromaha, nego zato
što bijaše kradljivac: imao je kesu, i
uzimao što se u nju stavljalo.
7 Nato Isus reče: "Pusti ju, čuvala je
to za dan mog ukopa.
8 Jer siromahe imate uvijek sa so-
bom, ali mene nemate uvijek."
9 Silno mnoštvo Židova dozna da je
Isus ondje; i dođoše, ne samo zbog
Isusa, već i zato da vide Lazara koje-
ga je uskrisio od mrtvih.
10 A glavari svećenički odlučiše
ubiti i Lazara,
11 jer su zbog njega mnogi Židovi
odlazili i vjerovali u Isusa.
12 Sutradan veliko mnoštvo što
dođe na blagdan, čuvši da Isus dolazi
u Jeruzalem,
13 uze palmove grane i iziđe mu u
susret; i vikahu: "Hosana, blagoslo-
vljen koji dolazi u ime Gospodnje,
Kralj Izraelov!"
14 Pronašavši magarčića sjedne Isus
na nj kao što je pisano:
15 "Ne boj se,
kćeri Sionska: evo, kralj tvoj dolazi
sjedeći na mladunčetu magaričinu!
16 To učenici njegovi isprva ne ra-
zumješe, ali pošto je Isus bio prosla-
vljen, prisjetiše se da je sve to bilo o
njemu napisano, i da mu to učiniše.
17 Svjedočilo je i mnoštvo koje bi-
jaše s njime kad pozva Lazara iz gro-
ba i uskrisi ga od mrtvih.
18 Stoga mu mnoštvo iziđe u susret,
jer čuše da je učinio to znamenje.
19 Farizeji stoga rekoše među so-
bom: "Vidite da ne postižete ništa.
Eno, svijet ode za njim."
20 A bijahu i neki Grci među onima
koji se dođoše pokloniti na blagdan.
21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide
galilejske pa ga zamole, rekavši: "Go-
spodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."
22 Dođe Filip i kaže to Andriji, pa
Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
23 Isus im odgovori: "Došao je čas
da se proslavi Sin čovječji.
24 Zaista, zaista, kažem vam: ako
zrno pšenice ne padne na zemlju i ne
umre, ostaje samo; umre li, donosi
mnogo roda.
25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga,
a tko mrzi svoj život na ovome svije-
tu, sačuvat će ga za život vječni.
26 Ako mi tko služi, neka me slijedi;
i gdje sam ja, ondje će biti i moj
sluga. Ako mi tko služi, počastit će
ga moj Otac.
27 Sad mi je duša potresena, i što da
kažem? Oče, izbavi me od ovoga
časa? Ali zato dođoh u ovaj čas.
28 Oče, proslavi ime svoje." Nato
dođe glas s neba: "Proslavio sam i
opet ću proslaviti!"
29 Mnoštvo što je ondje stajalo i
slušalo govoraše: "Zagrmjelo je."
Drugi rekoše: "Anđeo mu je govorio."
30 Odgovori Isus i reče: "Ovaj glas
nije došao radi mene, nego radi vas.
31 Sada je sud ovomu svijetu; sada
će knez ovoga svijeta biti izbačen.
32 A ja, kad budem podignut sa zem-
lje, sve ću privući k sebi."
33 To reče naznačivši kakvom će
smrću umrijeti.
34 Odgovori mu mnoštvo: "Mi smo
iz Zakona čuli da Krist ostaje za-
uvijek, kako onda ti govoriš da Sin
čovječji treba biti podignut? Tko je
taj Sin čovječji?"
35 Isus im nato reče: "Još je malo
vremena Svjetlo s vama. Hodite dok
imate Svjetlo da vas ne obuzme ta-
ma. A tko hodi u tami ne zna kamo
ide.
36 Dok imate Svjetlo, vjerujte u
Svjetlo da postanete sinovi Svjetla."
To Isus reče, a onda ode i sakri se od
njih.
37 Iako je pred njima učinio tolika
znamenja, ne povjerovaše u njega,
38 kako bi se ispunila riječ koju
kaza prorok Izaija: "Gospodine, tko
povjerova našoj poruci? Komu li se
otkri ruka Gospodnja?"
39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer
Izaija ponovno reče:
40 "Zaslijepio im je oči, otvrdnuo
srce; da očima ne vide, srcem ne
razumiju, te se ne obrate da ih
ozdravim."
41 Reče to Izaija kad je vidio slavu
njegovu te o njemu govorio.
42 Ipak su i mnogi od glavara vjero-
vali u njega, ali zbog farizeja nisu to
priznavali, da ne budu izopćeni iz
sinagoge;
43 jer slavu ljudsku volješe više ne-
goli slavu Božju.
44 A Isus povika: "Tko vjeruje u
mene, ne vjeruje u mene, nego u
onoga koji me posla;
45 i tko vidi mene, vidi onoga koji
me posla.
46 Ja, Svjetlo, dođoh na svijet da
nijedan koji u mene vjeruje ne osta-
ne u tami.
47 I sluša li tko moje riječi, a ne vjeru-
je, ja ga ne sudim; jer nisam došao
svijetu suditi, nego svijet spasiti.
48 Tko mene odbacuje i riječi moje
ne prima, ima tko ga sudi: riječ koju
sam govorio, ona će mu suditi u po-
sljednji dan.
49 Jer ja nisam govorio sam od sebe,
nego onaj koji me posla, Otac, on mi
dade zapovijed što da kažem i što
da govorim;
50 i znam da je zapovijed njegova
život vječni. Što ja dakle govorim,
govorim kako mi je rekao Otac."
Ivanu 13
1 Pred sam blagdan Pashe, zna-
jući da mu je došao čas da prijeđe
s ovoga svijeta k Ocu, Isus, budući
da je ljubio svoje, one u svijetu, do
kraja ih je ljubio.
2 A za večerom je đavao već bio
ubacio u srce Judi Šimuna Iškariot-
skoga da ga izda.
3 Isus, znajući da mu je Otac sve
predao u ruke, i da je od Boga izišao
te da k Bogu ide,
4 usta od večere, odloži halje, uze
ubrus i opaše se.
5 Zatim nalije vodu u posudu za
pranje i počne učenicima prati noge
i otirati ih ubrusom kojim bijaše
opasan.
6 Dođe tako do Šimuna Petra, a ovaj
mu reče: "Gospodine, zar da ti meni
pereš noge?"
7 Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti
sada ne razumiješ, ali razumjet ćeš
poslije."
8 Petar mu reče: "Nećeš mi prati
nogu nikada!" Isus mu odgovori:
"Ako te ne operem, nećeš imati di-
jela sa mnom."
9 Reče mu Šimun Petar: "Gospodi-
ne, onda ne samo noge, nego i ruke
i glavu."
10 Reče mu Isus: "Tko je okupan, ne
treba oprati drugo do nego i sav je
čist; i vi ste čisti, ali ne svi."
11 Jer znao je tko će ga izdati; zbog
toga je i rekao: "Niste svi čisti."
12 Kad im dakle opra noge, uze svo-
je halje, ponovno sjede i reče im:
"Razumijete li što sam vam učinio?
13 Vi mene zovete Učiteljem i Go-
spodinom, i dobro velite jer to i
jesam.
14 Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj,
vama oprah noge, i vi trebate prati
noge jedan drugome.
15 Jer dadoh vam primjer da i vi
činite kao što ja vama učinih."
16 Zaista, zaista, kažem vam, nije
sluga veći od gospodara niti je posla-
nik veći od onoga koji ga posla.
17 Ako to znate, blago vama ako
tako činite.
18 Ne govorim o svima vama. Ja
znam koje izabrah, ali neka se ispuni
stih: 'Koji jede kruh moj, petu na me
podiže.'
19 Već vam sada kažem, prije negoli
se dogodi, da kad se dogodi vjerujete
da ja jesam.
20 Zaista, zaista, kažem vam, tko
primi onoga koga ja šaljem, mene
prima; a tko mene primi, prima ono-
ga koji me posla."
21 Rekavši to, potresen u duhu Isus
posvjedoči i reče: "Zaista, zaista,
kažem vam, jedan od vas će me izdati!"
22 Učenici pogledaše jedan drugoga
u nedoumici o kome to govori.
23 A jedan od njegovih učenika, onaj
koga Isus ljubljaše, bijaše za stolom
Isusu do krila.
24 Šimun Petar dade mu znak neka
upita tko je taj o kome govori.
25 Prislonivši se na Isusova prsa ovaj
upita: "Gospodine, tko je taj?"
26 Isus odgovori: "To je onaj komu
ja dadnem umočen zalogaj." I umo-
čivši zalogaj, dade ga Judi Šimuna
Iškariotskoga.
27 Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini
brzo."
28 Nijedan od onih što bijahu oko
stola nije znao zašto mu je to rekao.
29 Budući da je Juda imao kesu, neki
su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi
što trebamo za blagdan", ili neka po-
da nešto siromasima.
30 Uzevši dakle zalogaj on odmah
iziđe; a bijaše noć.
31 Pošto on iziđe, Isus reče: "Sada je
proslavljen Sin čovječji, i Bog se
proslavio u njemu.
32 Ako se Bog proslavio u njemu, i
njega će Bog proslaviti u sebi, i od-
mah će ga proslaviti.
33 Dječice, još sam malo s vama.
Tražit ćete me, ali kao što rekoh
Židovima, kažem sada i vama: kamo
ja idem vi ne možete doći.
34 Novu zapovijed vam dajem, da
ljubite jedan drugoga; kao što sam
ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan
drugoga.
35 Po tome će svi znati da ste moji
učenici, ako imadnete ljubavi jedan
za drugoga."
36 Reče mu Šimun Petar: "Gospo-
dine, kamo odlaziš?" Isus mu odgo-
vori: "Kamo ja idem, ti me zasad ne
možeš slijediti, no slijedit ćeš me
poslije."
37 Petar mu reče: "Gospodine, zašto
te sada ne bih mogao slijediti? Život
ću svoj položiti za tebe."
38 Odgovori mu Isus: "Život ćeš svoj
položiti za mene? Zaista, zaista,
kažem ti, prije nego se pijetao oglasi
triput ćeš me zanijekati."
Ivanu 14
1 "Neka se ne uznemiruje vaše
srce; vjerujte u Boga i u mene vjerujte.
2 U kući Oca mojega ima mnogo
stanova; da nije tako rekao bih vam.
Idem vam pripraviti mjesto.
3 I kad odem i pripravim vam mje-
sto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
4 A kamo ja odlazim znate, i put
znate."
5 Reče mu Toma: "Gospodine, ne
znamo kamo ideš; kako možemo
znati put?
6 Reče mu Isus: "Ja sam Put, i Istina
i Život: nitko ne dolazi k Ocu osim
po meni.
7 Da ste upoznali mene, i Oca biste
moga upoznali; od sada ga i pozna-
jete i vidjeli ste ga."
8 Reče mu Filip: "Gospodine, po-
kaži nam Oca i dosta nam je."
9 Isus mu reče: "Toliko sam vremena
s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao?
Tko je vidio mene, vidio je Oca. Pa
kako ti veliš: 'Pokaži nam Oca'?
10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i
Otac u meni? Riječi koje vam govo-
rim ne govorim od sebe, nego Otac
koji prebiva u meni čini djela svoja.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu, i
Otac u meni; ako ne inače, zbog
samih djela vjerujte.
12 Zaista, zaista, kažem vam, tko
vjeruje u mene, činit će djela koja ja
činim; i veća će od njih činiti jer ja
odlazim k Ocu svome.
13 I što god zamolite u moje ime
učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.
14 Ako bilo što zamolite u moje ime,
učinit ću.
15 Ako me ljubite, zapovijedi moje
vršite.
16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati
drugog Branitelja da ostane s vama
zauvijek;
17 Duha Istine, kojega svijet ne
može primiti, jer ga ne vidi niti ga
poznaje; vi ga poznajete jer s vama
boravi i u vama će biti.
18 Neću vas ostaviti kao siročad;
doći ću k vama.
19 Još malo i svijet me više neće
vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja
živim i vi ćete živjeti.
20 U onaj dan ćete znati da sam ja u
Ocu svom i vi u meni i ja u vama.
21 Tko ima moje zapovijedi i vrši ih,
taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega
će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti
i sebe mu objaviti."
22 Reče mu Juda, ne Iškariotski:
"Gospodine, kako to da ćeš se obja-
viti nama, a ne svijetu?"
23 Odgovori mu Isus: "Ako me tko
ljubi, držat će moje riječi pa će Otac
moj ljubiti njega, k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.
24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne
drži; a riječ koju slušate nije moja,
nego od Oca koji me posla.
25 To sam vam govorio dok sam
boravio s vama;
26 a Branitelj, Duh Sveti, koga će
Otac poslati u moje ime, poučavat
će vas o svemu i sjetiti vas svega što
vam rekoh.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj vam
dajem; dajem vam, ali ne kao što
svijet daje. Neka se ne uznemiruje
srce vaše i neka se ne plaši.
28 Čuli ste da vam rekoh: 'Odlazim
i vraćam se k vama.' Kad biste me
ljubili, radovali biste se što idem
Ocu jer Otac je veći od mene.
29 A rekao sam vam to sada, prije
negoli se dogodi, da vjerujete kad se
dogodi.
30 Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez ovoga svijeta. Meni
on ne može ništa.
31 Ali neka svijet upozna da ja lju-
bim Oca i da činim kako mi je zapo-
vijedio Otac. Ustanite, pođimo
odavde!
Ivanu 15
1 Ja sam istinski trs, a moj je
Otac vinogradar.
2 Svaku lozu na meni koja ne donosi
roda on uklanja, a svaku koja rod
donosi čisti da može donijeti više
roda.
3 Vi ste već očišćeni kroz riječ koju
sam vam govorio.
4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao
što loza ne može donijeti roda sama
od sebe, ako ne ostane na trsu, tako
ni vi ako ne ostanete u meni.
5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u
meni i ja u njemu, taj donosi mnogo
roda; jer bez mene ne možete učiniti
ništa.
6 Ako tko ne ostane u meni, izbaci
se kao loza i osuši; takve potom
skupe i bace u oganj te gore.
7 Ako ostanete u meni i riječi moje
ostanu u vama, tražite što god ho-
ćete, i bit će vam.
8 U ovome se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda i da budete
moji učenici.
9 Kao što je mene ljubio Otac tako
sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj
ljubavi.
10 Budete li vršili moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što
sam i ja vršio zapovijedi Oca svojega
te ostajem u njegovoj ljubavi.
11 To sam vam govorio da moja ra-
dost bude u vama i da vaša radost
bude potpuna.
12 Ovo je zapovijed moja, da ljubite
jedan drugoga kao što sam ja ljubio
vas!
13 Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje pri-
jatelje.
14 Vi ste prijatelji moji ako činite
što god vam zapovijedam.
15 Više vas ne zovem slugama jer
sluga ne zna što radi njegov gospo-
dar; vas sam nazvao prijateljima jer
vam obznanih sve što sam čuo od
Oca svoga.
16 Ne izabraste vi mene, nego ja
izabrah vas i postavih vas da idete i
rod donosite, i rod vaš da ostane; da
vam dadne Otac što god ga zamolite
u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam, da ljubite
jedan drugoga.
18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je
mene mrzio prije vas.
19 Kad biste bili od svijeta, svijet
bi svoje ljubio; no budući da niste
od svijeta, nego vas ja izabrah od
svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
20 Sjetite se riječi koju vam rekoh:
'Nije sluga veći od svoga gospodara.'
Ako su mene progonili, i vas će pro-
goniti; ako su moju riječ držali, i
vašu će držati.
21 A sve to činit će vam zbog mog
imena jer ne znaju onoga koji me
posla.
22 Da nisam došao i govorio im, ne
bi imali grijeha; ali sada nemaju
izgovora za svoj grijeh.
23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.
24 Da ne učinih među njima djela
kojih nitko drugi ne učini, ne bi ima-
li grijeha; a sada su vidjeli i zamrzili
i mene i Oca mojega.
25 No neka se ispuni riječ napisana
u njihovu Zakonu: 'Mrziše me ni-
zašto.'
26 A kad dođe Branitelj koga ću vam
ja poslati od Oca, Duh Istine koji od
Oca izlazi, on će svjedočiti za mene;
27 i vi ćete svjedočiti jer ste od
početka sa mnom.
Ivanu 16
1 To sam vam govorio da se ne
pokolebate.
2 Izopćavat će vas iz sinagoga: što-
više dolazi čas kada će svatko tko
vas ubije misliti da služi Bogu.
3 A to će vam činiti jer ne upoznaše
ni Oca ni mene.
4 Rekao sam vam ovo da se, kad
dođe vrijeme, sjetite što vam kazah.
Ovo vam ne rekoh od početka jer
bijah s vama.
5 Ali sada odlazim k onomu koji
me posla i nitko od vas me ne pita:
'Kamo ideš?'
6 Nego je, jer sam vam ovo rekao,
žalost ispunila vaše srce.
7 No kažem vam istinu: korisnije je
za vas da ja odem, jer ne odem li,
Branitelj neće doći k vama, odem li
poslat ću ga k vama.
8 A kad dođe, on će svijetu dokazati
krivnju glede grijeha, i glede praved-
nosti i glede suda.
9 Glede grijeha: što ne vjeruju u
mene;
10 glede pravednosti: što odlazim k
Ocu i više me ne vidite;
11 i glede suda: što je knez ovoga
svijeta osuđen.
12 Još vam mnogo imam za reći, ali
sada ne možete nositi.
13 No kada dođe on, Duh Istine,
uvest će vas u svu istinu; jer neće
govoriti sam od sebe, nego će govo-
riti što čuje i navješćivati vam ono
što dolazi.
14 On će proslavljati mene jer će od
mojega uzimati i navješćivati vama.
15 Sve što god ima Otac, moje je;
zbog toga vam rekoh: od mojega će
uzimati i navješćivati vama.
16 Malo, i nećete me vidjeti; i opet
malo, pa ćete me vidjeti, jer ja odla-
zim k Ocu."
17 Stoga neki od učenika rekoše
jedan drugome: "Što je to što nam
kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti; i
opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Jer
ja odlazim k Ocu'?"
18 Govorahu dakle: "Što je to što
kaže 'Malo'? Ne znamo što govori."
19 Isus shvati da bi ga htjeli pitati
pa im reče: "Pitate se među sobom
o tome što kazah: 'Malo, i nećete
me vidjeti; i opet malo, pa ćete me
vidjeti'?
20 Zaista, zaista, kažem vam, vi ćete
plakati i jadikovati, a svijet će se
veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost
će vaša postati u radošću.
21 Žena kad rađa, žalosna je jer je
došao njezin čas; ali kad rodi djete
ne spominje se više muke zbog ra-
dosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Stoga i vi sada imate žalost; no
opet ću vas vidjeti, i srce će vam se
radovati i radost vam vašu nitko
neće oteti.
23 I u taj dan ništa me nećete pitati.
Zaista, zaista, kažem vam, što god
zamolite od Oca u moje ime, dat će
vam.
24 Dosad niste molili ništa u moje
ime: molite i primit ćete da radost
vaša bude potpuna.
25 To sam vam govorio u uspored-
bama; ali dolazi čas kad vam više
neću govoriti u usporedbama, nego
ću vam otvoreno govoriti o Oca.
26 U taj dan molit ćete u moje ime;
i ne velim vam da ću ja moliti Oca
za vas,
27 ta sam vas Otac ljubi jer ste vi
mene ljubili i vjerovali da sam ja od
Boga izišao.
28 Izišao sam od Oca i došao na
svijet; opet ostavljam svijet i odla-
zim k Ocu."
29 Kažu mu njegovi učenici: "Evo,
sad otvoreno govoriš i ne služiš se
usporedbom.
30 Sada znamo da sve znaš i ne
trebaš da te tko pita. Zbog toga
vjerujemo da si od Boga izišao."
31 Odgovori im Isus: "Sada vjeru-
jete?
32 Evo dolazi čas i već je došao, kad
ćete biti raspršeni svak na svoju stra-
nu i mene ostaviti samoga; no ja
nisam sam jer je Otac sa mnom.
33 To sam vam rekao da u meni mir
imate. U svijetu imate muku, ali
ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet!"
Ivanu 17
1 To Isus doreče, i podigavši oči
k nebu progovori: "Oče, došao je
čas; proslavi Sina svoga da i Sin tvoj
proslavi tebe:
2 da vlašću koju si mu dao nad sva-
kim tijelom dadne život vječni svima
koje si mu dao.
3 A ovo je vječni život: da upoznaju
tebe, jedinoga istinskoga Boga, i
Isusa Krista kojeg si poslao.
4 Ja tebe proslavih na zemlji: dovrših
djelo koje si mi dao da učinim.
5 A sada, Oče, proslavi ti mene kod
sebe onom slavom koju imadoh s
tobom prije negoli je svijeta bilo.
6 Objavio sam ime tvoje ljudima ko-
je si mi dao iz svijeta. Tvoji bijahu, a
meni si ih dao i riječ su tvoju održali.
7 Sad su spoznali da je od tebe sve
što si mi dao;
8 jer riječi koje si dao meni dao sam
njima, i oni ih primiše, i uistinu
spoznaše da sam od tebe izišao te
povjerovaše da si me ti poslao.
9 Ja za njih molim; ne molim za
svijet, nego za one koje si mi dao jer
su tvoji.
10 I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i
proslavio sam se u njima.
11 Ja više nisam u svijetu, no oni su
u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče
sveti, čuvaj u svom imenu one koje
si mi dao, da budu jedno kao mi.
12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja
sam ih čuvao u tvom imenu, njih
koje si mi dao; štitio sam ih te nije-
dan ne propade osim sina propasti,
da se ispuni Pismo.
13 A sada dolazim k tebi, i ovo
govorim u svijetu da u sebi imaju
puninu moje radosti.
14 Ja sam im dao tvoju riječ, a svijet
ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što
ni ja nisam od svijeta.
15 Ne molim te da ih uzmeš iz svi-
jeta, nego da ih očuvaš od zla.
16 Oni nisu od svijeta kao što ni ja
nisam od svijeta.
17 Posveti ih istinom; tvoja je riječ
istina.
18 Kao što ti mene posla u svijet i ja
njih poslah u svijet;
19 i za njih posvjećujem samoga se-
be da i oni budu posvećeni u istini.
20 Ne molim samo za ove već i za
one koji će po njihovoj riječi vjero-
vati u mene;
21 da svi budu jedno, kao što si ti,
Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni
u nama budu jedno da svijet može
vjerovati da si me ti poslao.
22 I slavu koju si ti dao meni ja sam
dao njima, da budu jedno kao što
smo mi jedno;
23 ja u njima i ti u meni, da budu
savršeno jedno, i da svijet spozna da
si me ti poslao i ljubio njih kao što
si mene ljubio.
24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam i ja, sa mnom, da
gledaju moju slavu, slavu koju si mi
dao jer si me ljubio prije postanka
svijeta.
25 Oče pravedni, svijet te ne upozna,
ali ja te znah; a i ovi spoznaše da si
me ti poslao.
26 I njima objavih tvoje ime, i još ću
objaviti, da ljubav kojom si ti mene
ljubio bude u njima; i ja u njima."
Ivanu 18
1 To rekavši, ode Isus sa svojim
učenicima na drugu stranu potoka
Cedrona gdje bijaše vrt u koji uđe
Isus i njegovi učenici.
2 A poznavaše to mjesto i Juda, koji
ga je izdao, jer se Isus često sastajao
tamo sa svojim učenicima.
3 Onda Juda, dobivši četu, i službe-
nici svećeničkih glavara i farizeja,
dođu onamo sa zubljama, svjetiljka-
ma i oružjem.
4 Isus, dakle, znajući sve što će mu
se dogoditi, stupi naprijed te ih upi-
ta: "Koga tražite?"
5 Odgovoriše mu: "Isusa Nazareća-
nina." Reče im Isus: "Ja sam." A sta-
jao je s njima i Juda, njegov izdajnik.
6 Kad im dakle reče: "Ja sam", oni
uzmaknuše natrag i popadaše na
zemlju.
7 Ponovo ih tada upita: "Koga
tražite?" a oni rekoše: "Isusa Naza-
rećanina."
8 Isus odgovori: "Rekoh vam da sam
ja. Ako dakle mene tražite, pustite
ove da odu";
9 da se ispuni riječ koju reče: "Ne
izgubih ni jednoga od onih koje si
mi dao."
10 A Šimun Petar, jer je imao mač,
izvuče ga pa udari slugu velikoga
svećenika i odsječe mu desno uho.
A slugino ime bijaše Malho.
11 Isus nato reče Petru: "Stavi mač u
korice; čašu koju mi dade Otac zar
da ne pijem?"
12 Tada četa, zapovjednik i židovski
službenici uhvatiše Isusa, svezaše ga
13 i odvedoše najprije k Ani; jer on
bijaše tast Kajfi, koji bijaše veliki
svećenik one godine.
14 A Kajfa bijaše onaj koji dade
Židovima savjet kako je bolje da
jedan čovjek umre za narod.
15 Za Isusom su išli Šimun Petar i
drugi učenik. A taj učenik bijaše poz-
nat velikom svećeniku pa s Isusom
uđe u dvorište velikoga svećenika.
16 Ali Petar ostade vani kod vrata.
Tada taj drugi učenik, koji bijaše
poznat velikom svećeniku, iziđe i
reče vratarici te uvede Petra.
17 Nato sluškinja, vratarica, reče
Petru: "Nisi li i ti od učenika toga
čovjeka?" On reče: "Nisam."
18 A stajahu ondje sluge i stražari,
naložili su vatru jer bijaše studeno i
grijahu se; bijaše s njima i Petar,
stajao je i grijao se.
19 Veliki svećenik zapita Isusa o nje-
govim učenicima i o njegovu nauku.
20 Odgovori mu Isus: "Ja sam javno
govorio svijetu; uvijek sam nauča-
vao u sinagogi i u Hramu gdje se
Židovi uvijek skupljaju, ništa nisam
govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji
su slušali što sam im govorio; evo ovi
znaju što sam rekao."
22 Na te njegove riječi jedan od
prisutnih službenika pljusne Isusa
govoreći: "Tako li odgovaraš veli-
kom svećeniku?"
23 Odgovori mu Isus: "Ako sam
krivo rekao, dokaži da je krivo; ako
li pravo, zašto me udaraš?"
24 Ana ga posla svezana Kajfi, veli-
kom svećeniku.
25 A Šimun Petar stajao ondje i
grijao se. Rekoše mu: "Nisi i ti od
njegovih učenika?" On zanijeka i
reče: "Nisam."
26 Reče jedan od slugu velikog
svećenika, rođak onoga komu Petar
odsječe uho: "Nisam li te ja vidio u
vrtu s njime?"
27 Petar ponovno zanijeka, a pijetao
se odmah oglasi.
28 Odvedoše tada Isusa od Kajfe u
sudnicu doma upraviteljeva; a bijaše
rano. I oni ne uđoše u sudnicu da se
ne okaljaju, već da mognu blagovati
pashu.
29 Pilat tada iziđe pred njih i reče:
"Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga
čovjeka?"
30 Oni mu odgovore: "Kad on ne bi bio
zločinac, ne bismo ga tebi predali."
31 Reče im nato Pilat: "Uzmite ga
vi i sudite mu po svom zakonu."
Rekoše mu Židovi: "Nama nije do-
pušteno nikoga pogubiti";
32 da bi se ispunila riječ Isusova
koju reč, označivši kakvom će
smrću umrijeti.
33 Nato Pilat ponovno uđe u sudni-
cu, pozove Isusa i reče mu: "Jesi li ti
kralj židovski?"
34 Isus mu odgovori: "Govoriš li ti
to sam od sebe ili ti drugi rekoše za
mene?"
35 Pilat odgovori: "Zar sam ja Židov?
Tvoj narod i glavari svećenički preda-
doše te meni: što si učinio?"
36 Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje
nije od ovoga svijeta; kad bi moje
kraljevstvo bilo od ovoga svijeta,
moje bi se sluge borile da ne budem
predan Židovima; ali sada kraljev-
stvo moje nije odavde."
37 Nato mu Pilat reče: "Onda si zai-
sta kralj?" Isus odgovori: "Ti dobro
kažeš, ja jesam kralj. Ja sam se zato
rodio, i zato sam došao na svijet, da
svjedočim za istinu. Svatko tko je od
istine, sluša moj glas."
38 Reče mu Pilat: "Što je istina?"
Rekavši to, ponovno iziđe pred
Židove i reče im: "Ja ne nalazim
nikakvu krivnju na njemu,
39 a u vas je običaj da vam za Pashu
nekoga pustim; hoćete li dakle da
vam pustim kralja židovskoga?"
40 Nato svi opet povikaše: "Ne to-
ga, nego Barabu!" A Baraba bijaše
razbojnik.
Ivanu 19
1 Tada Pilat uze i izbičeva Isusa.
2 A vojnici spletoše krunu od trnja i
staviše mu je na glavu, zaogrnuše ga
grimiznim plaštem.
3 i rekoše: "Zdravo, kralju židovski!"
I pljuskali su ga.
4 A Pilat ponovno iziđe i reče im:
"Evo vam ga izvodim da znate da ne
nalazim na njemu nikakve krivnje."
5 Iziđe tada Isus s trnovom krunom,
u grimiznom plaštu, a Pilat im reče:
"Evo čovjeka!"
6 Kad ga ugledaše glavari svećenički
i službenici, povikaše: "Razapni!
Razapni!" Pilat im reče: "Uzmite ga
vi i razapnite, jer ja na njemu ne
nalazim krivnje."
7 Odgovoriše mu Židovi: "Mi ima-
mo Zakon i po našem Zakonu on
mora umrijeti, jer se pravio Sinom
Božjim."
8 Kad je Pilat čuo tu riječ, još se više
prestraši
9 pa ponovno uđe u sudnicu i kaže
Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne
dade odgovora.
10 Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne
odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast
razapeti te i da imam vlast oslobodi-
ti te?"
11 Isus odgovori: "Ne bi imao nada
mnom nikakvu vlast da ti nije dana
odozgor. Zbog toga onaj koji me
predao tebi ima veći grijeh."
12 Od tada ga je Pilat nastojao oslo-
boditi; no Židovi vikahu: "Ako ovo-
ga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se
pravi kraljem, protivi se caru."
13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede
Isusa i sjede na sudačku stolicu na
mjestu koje se zove Litostrotos, he-
brejski Gabata.
14 A bijaše upravo Priprava za
Pashu, oko šestoga sata, i reče
Židovima: "Evo kralja vašega!"
15 Ali oni povikaše: "Ukloni! Ukloni!
Razapni ga!" Pilat im reče: "Kralja
vašega da razapnem?" Glavari
svećenički odgovoriše: "Mi nemamo
kralja osim cara."
16 Tada im ga preda da se razapne.
Uzeše i odvedoše Isusa.
17 I noseći svoj križ, iziđe on na
mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski
Golgota:
18 ondje ga razapeše, a s njim i dru-
gu dvojicu, s jedne i druge strane, a
u sredini Isusa.
19 I napisa Pilat natpis i postavi
ga na križ. Bijaše napisano: "Isus
Nazarećanin, kralj Židova."
20 Taj su natpis čitali mnogi Židovi
jer mjesto gdje je Isus bio razapet
bijaše blizu grada; a bilo je napisano
hebrejski, grčki i latinski.
21 Rekoše nato Pilatu glavari
svećenički: "Nemoj pisati: 'Kralj
Židova', nego da je on rekao: 'Kralj
sam Židova'"
22 Pilat odgovori: "Što napisah,
napisah!"
23 Vojnici pak, kad razapeše Isusa,
uzeše njegove halje i razdijeliše ih
na četiri dijela, svakom vojniku po
dio, a tako i donju halju; ali ona
bijaše nešivena, otkana u komadu
od vrha do dna.
24 Rekoše zato jedan drugome:
"Ne derimo je, nego bacimo kocku
za nju pa komu dopadne", da se
ispuni stih koji veli: "Razdijeliše
haljine moje među sobom, i za od-
jeću moju baciše kocku." I vojnici
baš tako učiniše .
25 Stajala je kod Isusova križa maj-
ka njegova, i sestra njegove majke,
Marija Kleofina i Marija Magdalena.
26 Kad Isus ugleda majku i kraj nje
učenika kojega je ljubio, reče majci
svojoj: "Ženo, evo ti sina!"
27 Zatim reče učeniku: "Evo ti maj-
ke!" I od toga časa uze je učenik k
svojima.
28 Nakon toga, kako je Isus znao da
je sada sve dovršeno, da bi se ispuni-
lo Pismo reče: "Žedan sam."
29 A ondje je stajala posuda puna
octa. I natopivši spužvu octom nata-
koše je na izopovu granu pa je pri-
makoše njegovim ustima.
30 Kad Isus uze ocat, reče: "Dovršeno
je", i prignuvši glavu, preda duh.
31 Stoga Židovi, kako bijaše Pripra-
va, pa da ne bi tijela ostala na križu
za Šabat*, jer je velik dan bio onaj
Šabat, zamoliše Pilata da se raspeti-
ma slome noge i da ih se ukloni.
32 Dođoše dakle vojnici i slomiše
noge prvomu i drugomu koji su bili
raspeti s Isusom.
33 Ali došavši do Isusa vidješe da je
već umro, i ne slomiše mu noge,
34 nego mu jedan od vojnika ko-
pljem probode bok i odmah poteče
krv i voda.
35 Onaj koji je vidio svjedoči i isti-
nito je njegovo svjedočanstvo, i zna
da govori istinu da i vi vjerujete.
36 Jer se to dogodilo da se ispuni stih:
"Nijedna mu se kost neće slomiti."
37 I ponovno drugi stih veli: "Gledat
će onoga koga su proboli."
38 Nakon toga Josip iz Arimateje,
koji je bio učenik Isusov, ali tajni,
zbog straha od Židova, zamoli Pilata
da može uzeti tijelo Isusovo. I Pilat
dopusti. Dođe dakle i uze Isusovo
tijelo.
39 A dođe i Nikodem, koji je ono
prije noću došao k Isusu, i donese
oko sto libri smjese smirne i aloja.
40 Uzmu dakle tijelo Isusovo i povi-
ju ga u platno s miomirisima, kao što
je u Židova običaj za ukop.
41 A na mjestu gdje je bio raspet
bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još
nitko ne bi položen.
*Šabat: počinak, subota, tjedan. Osim tjed-
nog šabata, subote, postojali su još i utvrđeni
godišnji šabati: Pasha, Blagdan sjenica i Pu-
rim, koje su nazivali šabatima ali su mogli
padati na bilo koji dan u tjednu. Ovdje je riječ
o Pashi.
42 Ondje dakle zbog židovske Pri-
prave, jer grob bijaše blizu, polože
Isusa.
Ivanu 20
1 Prvog dana u tjednu, rano, još
je bila tama, dođe Marija Magdale-
na do groba i opazi da je kamen s
groba uklonjen.
2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru
i drugom učeniku, kojega je Isus
ljubio, i reče im: "Uzeše Gospodina
iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi
učenik i dođoše do groba.
4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj
drugi učenik trčaše brže od Petra te
stiže prvi do groba;
5 i sagnuvši se opazi povoje gdje
leže, ali ne uđe.
6 Tada dođe Šimun Petar koji je išao
za njim i ušavši u grob ugleda povoje
gdje leže,
7 i ručnik koji bijaše na njegovoj
glavi, ali nije ležao uz povoje, nego
zasebno smotan na jednom mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji
prvi stiže do groba, i vidje i povjerova.
9 Jer još ne upoznaše Pisma da Isus
treba ustati od mrtvih.
10 Potom se učenici ponovno vra-
tiše svojima.
11 A Marija je stajala vani kod groba
i plakala. Dok je tako plakala zaviri
u grob
12 i ugleda dva anđela u bijelom
kako sjede na mjestu gdje je bilo
položeno Isusovo tijelo, jedan kod
glave, drugi kod nogu.
13 Kažu joj oni: "Ženo, zašto
plačeš?" Reče im: "Zato jer uzeše
Gospodina mojega i ne znam kamo
ga staviše."
14 I rekavši to, obazre se i ugleda
Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to
Isus.
15 Isus joj reče: "Ženo, zašto plačeš?
Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar,
reče mu ona: "Gospodine, ako si ga
ti odnio, reci mi gdje si ga položio i
ja ću ga uzeti."
16 Reče joj Isus: "Marijo." Okre-
nuvši se ona mu reče: "Rabbuni!" što
znači: Učitelju.
17 Kaže joj Isus: "Nemoj me se
doticati jer još nisam uzašao Ocu
svojemu; nego idi k mojoj braći i
reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i
Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bo-
gu vašemu.'"
18 Dođe dakle Marija Magdalena i
navijesti učenicima da je vidjela
Gospodina i da joj je to rekao.
19 Uvečer tog istog dana, prvog u
tjednu, kad vrata gdje su učenici bili
skupljeni bijahu zatvorena zbog
straha od Židova, dođe Isus, stane
u sredinu i reče im: "Mir vama."
20 I rekavši to, pokaza im svoje
ruke i bok. Obradovaše se učenici
vidjevši Gospodina.
21 Isus im stoga ponovno reče: "Mir
vama: kao što je mene poslao Otac
i ja šaljem vas."
22 I rekavši to, dahne u njih i reče
im: "Primite Duha Svetoga;
23 kojima oprostite grijehe,
opraštaju im se, kojima zadržite,
zadržani su im."
24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan
od dvanaestorice, ne bijaše s njima
kada dođe Isus.
25 Rekoše mu dakle drugi učenici:
"Vidjeli smo Gospodina." Ali im on
odvrati: "Ako ne vidim na njegovim
rukama znak čavala i ne stavim svoj
prst u mjesto čavala, i ako ne stavim
svoju ruku u njegov bok, neću vjero-
vati."
26 I nakon osam dana ponovno bi-
jahu njegovi učenici unutra, i Toma
s njima. Vrata bijahu zatvorena, a
Isus dođe, stade u sredinu i reče:
"Mir vama!"
27 Tada reče Tomi: "Prinesi prst svoj
ovamo i pogledaj mi ruke; prinesi
ruku svoju i stavi je u moj bok i ne
budi nevjeran nego vjeran."
28 Toma mu odgovori: "Gospodin
moj i Bog moj!"
29 Reče mu Isus: "Jer si me vidio,
povjerovao si. Blagoslovljeni koji
ne vidješe, a vjeruju."
30 Mnoga druga znamenja činio je
Isus je pred svojim učenicima, koja
nisu zapisana u ovoj knjizi;
31 a ova su zapisana da vjerujete:
Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući
imate život u njegovu imenu.
Ivanu 21
1 Poslije toga ukaza se Isus po-
novno učenicima na moru Tiberi-
jadskome. Objavi se ovako:
2 Bijahu zajedno Šimun Petar, To-
ma zvani Blizanac, Natanael iz Kane
Galilejske, Zebedejevi i druga dva
njegova učenika.
3 Reče im Šimun Petar: "Idem ri-
bariti." Rekoše mu: "Idemo i mi s
tobom." Iziđoše i odmah uđoše u
lađu, ali te noći ništa ne uloviše.
4 Kad već nasta jutro, stajaše Isus
na obali, ali učenici nisu znali da je
to Isus.
5 Reče im dakle Isus: "Dječice, ima-
te li što za pojesti?" Odgovoriše mu:
"Ne."
6 A on im reče: "Bacite mrežu na
desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše
dakle i više je ne mogoše izvući zbog
mnoštva ribe.
7 Tada onaj učenik kojega Isus lju-
bljaše reče Petru: "Gospodin je."
Kad Šimun Petar ču da je to Gospo-
din, pripaše si gornju halju, jer bi-
jaše gol, i baci se u more.
8 A ostali učenici dođoše s lađicom
vukući mrežu s ribom jer ne bijahu
daleko od kopna, samo nekih dvje-
sta lakata.
9 Kad iziđoše na obalu, ugledaše
pripravljenu žeravicu i na njoj
postavljenu ribu i kruh.
10 Reče im Isus: "Donesite od riba
što ih sad uloviste."
11 Popne se Šimun Petar i izvuče na
obalu mrežu punu velikih riba, sto
pedeset i tri; iako ih je bilo toliko,
mreža se ne raskinu.
12 Reče im Isus: "Dođite, doručkuj-
te!" Ali se nitko od učenika, znajući
da je Gospodin, ne usudi pitati ga:
"Tko si ti?"
13 Isus dakle pristupi, uzme kruh i
dade im, i ribu isto tako
14 To se već treći put objavio Isus
svojim učenicima otkako uskrsnu
od mrtvih.
15 Pošto doručkovaše reče Isus
Šimuna Petra: "Šimune Jonin, lju-
biš li me više nego ovi?" Reče mu:
"Da, Gospodine, ti znaš da te volim.
Reče mu: "Pasi jaganjce moje!"
16 Reče mu po drugi put: "Šimune
Jonin, ljubiš li me?" Reče mu: "Da,
Gospodine, ti znaš da te volim!"
Kaže mu: "Pasi ovce moje!"
17 Reče mu po treći put: "Šimune
Jonin, voliš li me?" Ražalosti se Pe-
tar što mu treći put reče: "Voliš li
me?" pa mu reče: "Gospodine, ti sve
znaš; ti znaš da te volim." Kaže mu
Isus: "Pasi ovce moje!"
18 "Zaista, zaista, kažem ti, dok si
bio mlađi, sam si se opasivao i hodio
kamo si htio; ali kad ostariš, raširit
ćeš ruke i drugi će te opasivati i vo-
diti kamo ne želiš."
19 A to mu reče naznačujući kak-
vom će smrću proslaviti Boga. Izre-
kavši to reče mu: "Slijedi me!"
20 Okrenuvši se Petar vidje da ga
slijedi onaj učenik kojega je Isus
ljubio, koji se za večere bijaše na-
slonio Isusu na prsa i upitao ga:
"Gospodine, tko je taj što te izdaje?"
21 Vidjevši ga, Petar reče Isusu:
"Gospodine, a što s ovim?"
22 Reče mu Isus: "Ako hoću da on
ostane dok ne dođem, što je tebi do
toga? Ti slijedi mene!"
23 Stoga se među braćom pronese
glas da onaj učenik neće umrijeti.
No Isus mu nije rekao da neće um-
rijeti, nego: "Ako hoću da on ostane
dok ne dođem, što je tebi do toga?"
24 Taj učenik ovo svjedoči i ovo
napisa; i znamo da je istinito svje-
dočanstvo njegovo.
25 A ima još mnogo toga što učini
Isus, a kad bi se sve redom popisalo
mislim da sav svijet ne bi obuhvatio
knjiga koje bi se napisale. Amen